Intervju

 Prošloga je tjedna u Subotici, u organizaciji Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, održan znanstveni kolokvij na kojem je o poddijalektima novoštokavskog ikavskog dijalekta govorila dr. sc. Dijana Ćurković, viša asistentica na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu. Osim ovoga predavanja, povod njezina dolaska u Vojvodinu bilo je i znanstveno terensko istraživanje koje provodi s kolegicom, antropološkinjom mag. Dianom Hriberski.  

 

 

HR: Boravili ste pet dana u Vojvodini, među ostalim, istražujući novoštokavske ikavske govora ovdašnjih Hrvata u dva mjesta – Bezdanu i Tavankutu. Koja su Vaša prva iskustva s terena, koliko su ovi govori očuvani? Kažite nam ukratko i o ciljevima ovoga projekta i njegovoj dinamici?

 Kolegica mag. Diana Hriberski i ja došle smo na poziv prof. Marine Balažev, koja predaje hrvatski jezik u ovdašnjim hrvatskim odjelima i inače surađuje sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata. Provele smo samo pet dana na terenu pa si još uvijek ne možemo postavljati previsoke ciljeve. Ipak, namjeravamo proizvesti publikacije o govorima Hrvata i običajima bunjevačkih Hrvata, u prvom redu znanstvene članke, a možda bude i većih radova. Dogovorena je daljnja suradnja, upoznale smo krasne ljude i ovo će mi svakako ostati u sjećanju kao jedan od najdražih terena. Ugodno su me iznenadili doseljenici iz Posušja u Bezdan koji su gotovo savršeno očuvali akcentuaciju, i to i u govoru generacija koje su rođene u Bezdanu i koje su pod utjecajem okoline preuzele ekavicu, ali su zadržale dosljedna prenošenja i preskakanja naglasaka na proklitike, zanaglasne duljine, redukcije kratkih nenaglašenih vokala i dr. Od govora bunjevačkih Hrvata snimale smo onaj u Tavankutu, gdje smo osim govora istraživale i običaj izrade slika od slame i razgovarale s jednom od najstarijih slamarica, koja nam je opisala neke promjene u slamarstvu u odnosu na svoju mladost. Zanimljivi su i drugi govori u okolici Subotice i drugdje po Bačkoj, a svakako bi bilo zanimljivo snimiti i Dalmatince u Stanišiću, Riđici i Rastini ili staroštokavce u Monoštoru. Što reći, radujemo se povratku.

 

Davor Bašić Palković

 

Opširnije u tiskanom izdanju