Kako se prevesti iz seoskih sredina do gradova u Srijemu problem je koji muči mnoge, posebice one koji nemaju osobni prijevoz. Autobusi u pravcu udaljenijih sela (u šidskoj općini) prometuju najviše dva puta dnevno, i to su uglavnom đački autobusi koji prijevoze đake od kuće do škole i obratno, pa je često na tim linijama teško naći mjesto za sjedenje. A nije lako putovati stojeći i po 40 kilometara, koliko je recimo Jamena udaljena od Šida. Kako se mještani tog sela snalaze za prijevoz, to oni najbolje znaju. A kad djeca odu na raspust, mnoge i od  tih redovitih linija budu ukinute na nekoliko tjedana. Ovaj problem nažalost nije prisutan samo u šidskoj općini. U većim gradovima postoji sistem javnog gradskog i prigradskog prijevoza, no često, posebno vikendom, na prijevoz se čeka i po sat vremena. Vrijeme odlaska i dolaska gradskog prijevoza za mnoge je nepoznanica. Na području gradova, recimo u Srijemskoj Mitrovici, postoje tri vrste godišnjeg voznog reda. Jedan važi u srpnju i kolovozu, drugi važe subotom i radnim danima u srpnju i kolovozu, dok treći važi nedjeljom i državnim praznicima. Na gradskim stajalištima postoje vozni redovi, no u seoskim sredinama gdje nema stajališta ne postoje mjesta gdje bi oni bili istaknuti, pa  mještani nekih sela često nisu dovoljno informirani. Mali kućni budžet ne dozvoljava baš uvijek da se do željne destinacije prevezemo taksi prijevozom, mada u hitnim slučajevima to bude jedini izbor. Diskutabilno je pričati o cijenama, ali primjera radi da bi se netko prevezao od Jamene do Šida, za taksi mu je potrebno da izdvoji oko 2.000 dinara. Što se tiče cijena autobusnih karata, u manjim sredinama postoji samo jedan prijevoznik koji nema konkurenciju, a samim tim su i cijene karata znatno više nego što je to u onim sredinama gdje ih je više. Vožnja vlakom (čija je cijena karte znatno niža u odnosu na autobusnu), također je jedan od načina, ali samo k onim mjestima gdje on prometuje. Besplatni gradski i prigradski prijevoz u Srijemskoj Mitrovici imaju učenici iz socijalno ugroženih obitelji, slijepe osobe i njihovi pratitelji i ratni vojni invalidi. A jeftiniju kartu, u većini gradova u Srijemu, ako je za utjehu, plaćaju svi učenici srednjih škola, studenti i umirovljenici. Ostalima ne preostaje ništa drugo nego da od svojih i ovako malih primanja, izdvajaju novac za prijevoz i snalaze se kao i do sada, kako znaju i umiju.

S. D.