Malo je ili skoro nikako poznato da se dužina toka Dunava, za razliku od drugih rijeka, mjeri ne od izvora do ušća, već obratno od ušća do izvora. I još jedna zanimljivost – Dunav je jedina veća europska rijeka koja teče od zapada ka istoku. Službeno, poslije Volge Dunav je najveća europska rijeka, a dužina mu je 2.850 kilometara. Tu negdje na polovini toka Dunava, između 1.420 i 1.425 kilometra, dakako mjereno od ušća ka izvoru, u okolici Bezdana, bezbroj je priča o Dunavu i uz Dunav.

 

Prevodnica i kanali

 

Nekoliko desetaka koraka od vodomjerne postaje Bezdan je prevodnica od koje praktički počinje Veliki bački kanal. Ne bi ta prevodnica bila toliko atraktivna da  se tu nije, prvi puta u Europi, u gradnji koristilo podvodno betoniranje, a bijaše to 1856. godine. Vole oni skloni pretjerivanju reći kako je tu branu projektirao osobno čuveni Eiffel, ali istina je ipak malo drugačija – branu je projektirao tek Eiffelov biro. I kada smo već kod kanala, koji su u priči o vodama u Vojvodini uvijek neizbježni, da istaknemo još jednu osobenost ovog dijela toka Dunava. Nedaleko od čuvene prevodnice Bajski kanal uliva se u Veliki bački, a nekoliko stotina metara nizvodno, uz Dunav, počinje kanal Dunav – Tisa – Dunav. Ili u prijevodu: baš na tom mjestu važno je čvorište vojvođanske kanalske mreže.

 

Vodomjerna postaja

 

Oni koji iz raznih razloga redovito prate vodostaj Dunava znaju da je prvo mjerno mjesto poslije ulaska Dunava u Srbiju vodomjerna postaja Bezdan. A baš na tom mjestu najniži vodostaj Dunava, od – 142 centimetra zabilježen je 7. siječnja 1909. godine. Ono što stvara mnogo veće brige su ipak oni visoki poplavni vodostaji, a rekord je vodostaj iz 1965. godine kada je kod Bezdana Dunav bio čak 776 centimetara. Ostala je ta 1965. godina upamćena kao godina velike poplave Dunava nizvodno od Bogojeva. Nasipi oko Bezdana su izdržali i pod vodom se našao samo nebranjeni dio ovog područja. Opasno je Dunav kod Bezdana pretio i prije pet godina kada se vodostaj približio onom iz 1965. godine, ali se na sreću zaustavio na 734  centimetra. Od te 2013. godine prijetećih vodostaja  nije bilo, ali s ćudima rijeke nikada se ne zna. 

 

Plićak, pijesak, sunce

 

A kada Dunav ode u onu drugu krajnost i padne na kotu od svega pol metra tada vikendaši, njihovi gosti i ljubitelji sunca i pijeska hrle na pjeskovite dunavske plaže. Jedna od njih je čuvena Dvadesetica. Između Monoštora i Bezdana. Kilometri pijeska u dužinu, a bogami i u širinu. Ne baš kilometarsku, ali dovoljno da možete hodati i hodati ka sredini rijeke, a da vam voda ne dođe ni do struka. Rajsko je to mjesto za užitak. 

 

Monte Carlo

 

Monte Carlo, a na Dunavu. Ima i toga u ovim dunavskim pričama. I nije priča već istina. Nema onih koji će vam danas pouzdano reći tko je i kada u zaljevu Baračka, nekadašnjem brodskom zimovniku, izgradio kavanu. Ni zabitijeg mjesta i ni zvučnijeg imena – Monte Carlo. Kavana. Nevelika, naherena, tek s nekoliko stolova. Priče kažu, ako im je vjerovati, da je Monte Carlo otvoren 50-tih  godina prošlog stoljeća. Nimalo slučajno. U zimskim razdobljima, a zime su tada bile duge i oštre,  Dunav okovan debelim ledom, a Baračka je bila idealno mjesto za ukotviti brodove i šlepove, ali i za predah promrzlih lađara. Danas Monte Carlo, osim zvučna imena, nema puno veze s nekadašnim lađarima. U njega sada svraćaju vikendaši koji čašicu-dvije više vole popiti za kavanskim stolom nego li na svojoj terasi.

 

Ribička

 

Tu priču ne vrijedi ni počinjati. Nema, što kažu, ni uha ni repa. Ribiči ko ribiči: o svojim uspjesima ispredaju svakojake priče, ali njih valja smjestiti u jedan poseban tekst.

tekst i foto: Zlata Vasiljević