Prije nekoliko tjedana na stranicama Hrvatske riječi pisali smo o problemima proizvođača tradicijskih proizvoda koji zbog krutog pravilnika koji ne prepoznaje specifičnosti tradicijske proizvodnje sa svojim proizvodima ne mogu u trgovine, niti ugostiteljske objekte. Međutim, početak ove godine treba donijeti i značajne izmjene kada je riječ o prodaji poljoprivrednih proizvoda s obiteljskih gospodarstava, pa i za one proizvođače koji se drže tradicijske proizvodnje. Te promjene sadržane su u Pravilniku o malim količinama primarnih proizvoda koji služe za opskrbu potrošača, području za obavljanje tih djelatnosti kao i odstupanja koja se odnose na male subjekte u poslovanju hranom životinjskog podrijetla. Iz tog podužeg i pomalo kompliciranog naslova Pravilnik je na 18 stranica s 31 članka koji točno definira koju količinu prehrambenih proizvoda i kome može prodavati poljoprivredno gospodarstvo. Usvojen je početkom prosinca prošle godine, a njegova primjena počela je prvog dana 2018. godine.
Od lokalne tržnice do kućnog praga
Uvjet svih uvjeta, odnosno početak priče o prodaji prehrambenih proizvoda s obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava je registracija poljoprivrednog gospodarstva i uvođenje u registar. Ako je vjerovati Ministru poljoprivrede Branislavu Nedimoviću, i izgradnja i opremanje objekata bit će olakšani s 50 posto poticaja koje će dotirati država. U devastiranim područjima taj poticaj bit će 65 posto.
Prema novom Pravilniku gospodarstva registrirana za određenu proizvodnju, ili kako se u Pravilniku zovu: mali subjekti prodaje, moći će svoje proizvode prodavati na gospodarstvu, lokalnoj tržnici, dostavom na kućnu adresu kupaca, u lokalnim maloprodajnim objektima. Iznimka su male klaonice i male mljekare koje sirovo mlijeko, meso i poluproizvode i proizvode od mesa mogu prodavati na teritoriju cijele države.
Mjesečno, odnosno godišnje količine su različite ovisno o vrsti proizvoda, ali ono što je zajedničko jesu propisani uvjeti koje mora imati svaki objekt za proizvodnju bez obzira bila ona za lokalnu tržnicu ili kupca stotinama kilometara dalje od mjesta proizvodnje. Jedan od uvjeta za proizvodnju na gospodarstvu je da sve ono što ide u proizvodnju i krajnju prodaju bude proizvedeno na tom gospodarstvu. Ili, na jednom primjeru jasnije rečeno: pilići i druga perad koja se kolje mora biti s gospodarstva koje ga i prodaje. A to kako objekt mora biti izgrađen i opremljen i koji se higijenski uvjeti moraju ispoštovati precizno je dano za svaku vrstu prerade i proizvodnje.
Rješenje i za tradicijsku proizvodnju
Produžetak ovog podnaslova mogao bi biti konačno, jer je novi Pravilnik konačno riješio i problem proizvodnje i prodaje tradicijskih proizvoda koji se proizvode u specifičnim uvjetima koji odstupaju od suvremene tvorničke tehnologije. Takva proizvodnja do sada nije bila prepoznata pa su se takvi proizvođači u silu Boga pokušavali natjerati da ono što se radi po recepturama starima stoljeće-dva proizvode u radionicama s keramičkim pločicama, čuvaju u posudama od rosfraja ili suvremenim komorama s klima uređajima.
Novi Pravilnik dozvoljava odstupanja, kako u određenim fazama proizvodnje i prometa tako i u izgradnji, opremanju i uređenju objekta u kome se ta proizvodnja organizira. Također, dopuštena su i odstupanja od općih i posebnih uvjeta higijene hrane. Ta odstupanja mogu biti u veličini i rasporedu prostorija, u pogledu korištenja materijala za zidove, stropove i podove, alata, pribora i opreme za proizvodnju, te u načinu održavanja higijene opreme i pribora i načina dezinfekcije. I sve ono što je godinama mučilo proizvođače tradicijskih proizvoda stalo je u jedan članak s pet stavki koje rješavaju velike muke onih koji se u proizvodnji pokušavaju držati tradicije. S razlogom, svaki takav proizvođač danas će pitati zar su za to trebale tolike godine?
Primjer Hrvatske
I dok su u Srbiji olakšice za male proizvođače koji proizvode na svojim obiteljskim gospodarstvima u primjeni manje od tjedan dana, Hrvatska je tu oblast regulirala još 2014. godine također posebnim pravilnikom, a pun naziv mu je Pravilnik o prodaji vlastitih poljoprivrednih proizvoda proizvedenih na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Vlastite poljoprivredne proizvode obiteljsko gospodarstvo može prodavati fizičkoj ili pravnoj osobi. Prodaja na veliko može biti na samom gospodarstvu, na mjestu predviđenom za otkup i na tržnici koja je namijenjena prodaji na veliko. Prodaja manjih količina prehrambenih proizvoda može biti na štandovima i klupama na tržnicama, na štandovima unutar trgovačkih centara, na sajmovima, putem automata, dostavom na adresu kupca, putem oglasa, a može se prodavati i na samom gospodarstvu. Obiteljsko gospodarstvo je dužno voditi evidenciju o prodaji vlastitih poljoprivrednih proizvoda koja najmanje treba sadržavati podatke o datumu prodaje, vrsti i količini prodanih vlastitih proizvoda, a ta evidencija mora se čuvati godinu dana.
Uz ovaj Pravilnik može se dodati i Pravilnik o dopunskim djelatnostima na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Dopunskim djelatnostima smatraju se one djelatnosti koje su povezane s poljoprivredom i koje omogućavaju bolje korištenje proizvodnih kapaciteta, kao i bolje korištenje rada članova gospodarstva. U dopunske djelatnosti spada proizvodnja poljoprivrednih prehrambenih proizvoda, izrada neprehrambenih proizvoda i predmeta opće uporabe kao što su proizvodi od drveta ili slame, te pružanje usluga poljoprivrednom mehanizacijom, pružanje ugostiteljskih i turističkih usluga na gospodarstvu kao i drugih vrsta usluga kao što su primjerice tečajevi ili radionice. Prema ovom Pravilniku, u dopunske djelatnosti spadaju proizvodnja poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, njihovo pakiranje, zamrzavanje, sušenje, konzerviranje uz mogućnost da do 50 posto sirovina bude proizvedeno na drugom gospodarstvu.
Zlata Vasiljević
