Jedan od redovitih sudionika slikarske kolonije Ivan Gundić Ćiso koju organizira HKD Vladimir Nazor iz Stanišića je i mladi Filip Karan iz Beograda. Student je Likovne akademije u Beogradu, na smjeru grafika. Može se pohvaliti da je kao karikaturist osvojio i prestižnu domaću nagradu za karikaturu –Pjer, kao najbolji mladi autor. Susret na posljednjoj koloniji u Stanišiću iskoristili smo za razgovor o studijama, stripu, planovima.
Prije upisa na akademiju završio si školu crtanja Tehno-art u Beogradu. Je li poslije toga odlazak na akademiju bio logičan nastavak tvoje naobrazbe?
Crtanje je moja ljubav, mogu reći doslovce, od malih nogu, jer sam svojih prvih 20 dinara zaradio crtajući dinosaure, a bilo mi je tada tek tri godine. Kasnije je to postajalo sve ozbiljnije, naročito kada sam počeo čitati Mikijev zabavnik. Upoznavao sam strip i sve više saznavao o njemu. Da, definitivno grafika je bila moj izbor.
Jesi li već negdje objavljivao svoje radove?
Tek sam počeo s objavljivanjem radova i to putem raznih sajtova. Što se tiče nagrada bilo ih je, a posebice bih izdvojio Pjerovu nagradu iz 2016. godine. Dobio sam je kao mladi autor za karikaturu Picassa koji pravi selfi u kubističkom stilu. To je bilo upiranje prstom u ono što nam internet radi danas. Već sedam godina u Dječjem kulturnom centru u Beogradu pohađam kreativnu radionicu koju vodi poznati karikaturist Milutin Miloradović koji nas potiče da sudjelujemo na natječajima za karikature koji se objavljuju širom svijeta. Natječaja je toliko da prosto crtate rad za radom, tako da me je Pjer iznenadio. Na Pjeru nema zadane teme, već prosto šaljete svoje radove, najbolje koje imate. Nagrada mi je dodatni poticaj da i dalje nastavim s karikaturom. Izazov u karikaturi je biti što glasniji u poruci koja se šalje i izazov je kroz karikaturu pokušati ispraviti neke nepravde. Kao neki super heroj. S obzirom na to da sam na smjeru grafike, volio bih da poslije nagrade za karikaturu osvojim neku nagradu za grafiku.
Koliko dnevno provodiš vremena crtajući, jer uz nesporni talent uvijek je potrebno i mnogo rada, truda i upornosti?
Trudim se da svaki slobodan trenutak iskoristim za crtanje, jer ne prestaje naobrazba kada izađemo iz zgrade fakulteta i završimo sve fakultetske obveze. Glede karikature dosta vremena potrošim smišljajući ideje, koje možda i ne iskoristim odmah, ali uvijek se pojavi neki natječaj ili se neka druga prigoda od prijašnjih ideja i realizira.
Čitaš li stripove i koliko su stripovi drugačiji od onih iz tvojih dječačkih dana?
Mogu vam reći da se strip mnogo promijenio i da uspješno prati današnje vrijeme i nova saznanja. Nove tehnologije omogućuju mnogo toga, ali ja više cijenim i kod karikature i kod stripa tradicionalan način crtanja. Između digitalne opcije i opcije crtanja rukom ja uvijek prednost dajem ovome drugome. Danas su dostupna predavanja koja se čak i ne plaćaju, ali to nije to. Ja ipak želim ovladati tradicionalnom tehnikom. Da probam i u toj tehnici izvesti nešto što je lakše, ali manje izazovno i kreativno, uraditi u digitalnoj tehnici.
U Stanišiću su tvoji korijeni, jer tu su ti živjeli djed i baka, ali ti si rođen i živiš u Beogradu. Koliko često dolaziš u Stanišić?
Uvijek se ovdje vrate lijepa sjećanja na djeda i baku i volim doći u Stanišić. Razlika između Beograda i Stanišića je velika i baš mi je ponekad potreban mir kakav je očuvan još samo u ovako malim mjestima. Ne planiram za sada otići izvan granica Srbije, ali tko zna što donose godine koje dolaze.
Z. V.
