Francuski pjesnik Blaise Cendrars rođen je kao Frederic-Louis Sauser 1887. u  Schau Des Fonesu u Švicarskoj, u obitelji urara. U 15. godini bježi od roditelja. Tako se zbilo prvo (pseudo)bjekstvo iz obiteljskog doma. Potom odlazak za Rusiju, pa Kinu, Nizozemsku, Ameriku. Eto kako se mladi Sausers pripremao postati Cendrarsom.

Uz Legendu Novgorod i Sekvence napisane 1907., odnosno 1912., dugo ostaje relativno nepoznat čitateljskoj publici i kritici. Ova se djela tiskaju tek kasnije i  napokon otvaraju vrata njegovom genijalnom stvaralaštvu i književnu opusu.  Poema Uskrs u New Yorku, objavljena 1912., već nagovještava Cendrarsov književni karakter i profil. On se oslobađa svih nezgoda i zamki simbolizma, priklanjajući se suvremenomu modernizmu u djelima Dubine današnjice i 19 elastičnih pjesama.

 

Pjesnikov usud

 

Usud Cendrarsov ležao je u tomu da nije nikada uspio naći svoje mjesto na književnoj sceni i radi toga će nositi u sebi izvjesnu gorčinu. U nemogućnosti da sebi osigura mjesto među novim pjesnicima koji su bili u sukobu sa simbolizmom – primjerice Max Jacob, Andrais Salmon i Guillome Apolinaire – on nije imao sreće ni s Dadom, niti s nadrealistima, koji mu nisu otvorili svoja vrata. Tako ostaje izvan vremena kao usamljena zvijezda u egzilu iz svoje konstelacije.

Kako smatra pisac Nino Frank, rat 1914. je u neku ruku ubio pjesnika u Cendrarsu. Očigledno je bilo da poezija za njega više nije imala privlačnosti, niti potrebe. Poslije tiskanja Elastičnih pjesama, 1919. godine, Cendrars je okrenuo leđa ne samo poeziji, već i književnosti u cijelosti, da bi se sav predao velikim reportažama, filmu i drugim poslovima (nalik svojem kolegi pjesniku Arthuru Rimbaudu). Tada je obišao gotovo cijeli svijet, da bi posljednje godine života proveo živeći u Baskiji s Romima.

 

Povratak stroju

 

I tu se ponovno vraća pisaćem stroju: pojavljuju se famozne rapsodije (Zgromljeni čovjek, Odsječena ruka, Burlingiers, Raspodjela neba...), koje mu donose uspjeh bez presedana kojega će primati s gorkim osmjehom.

Cendrars je, uistinu, u svojim knjigama, rađenim u tišini, pravio poetsko djelo, vršeći preobraćenje sjećanja u lirsko otjelotvoravanje, ne samo našega planeta, već i Kozmosa. Njegove poeme u prozi su kozmos-drame.

 

Putnik i promatrač

 

Cendrars se otrgnuo od jednoga svijeta, koji ga je vrlo malo poznavao, još manje razumio, iz sredine koja ga je potcjenjivala i nerijetko prezirala; iz jedne epohe kojoj je prethodio, novim naraštajima, stoljeću, stoljećima, bolje sazdanima da ga shvati. Cendrars ne samo da u svijetu nikada nije bio primjereno priznat, on to nikada nije bio niti u rodnoj Francuskoj, premda ga je Cocteau smatrao piscem i pionirom nove ideje u književnosti.

Cendrarsova dubina, značaj i invencija kao da nikada neće biti pojmljeni u svoj svojoj veličini i ozbiljnosti. On je bio putnikom i upornim promatračem, koji je uvijek htio otkrivati, i to ono neizmjerljivo, a uvijek, opet, promjenljivo vrijeme naše duboke današnjice.

 

Književna ostavština

 

Preminuo je 1961. u Parizu. Godine 1960. je odlikovan ordenom Viteza francuske legije časti, a 1961. bio je laureatom Francuske akademije za svoje životno djelo. Godine 1978. utemeljena je, njemu u čast, međunarodna asocijacija »Blaise Cendrars«.

I nakon njegove smrti eto njega gdje nastupa u našem stoljeću, među ostalim, i ovom (inače elektroničkom) knjigom – Sve do Srca svijeta – izabrane pjesme postojan u svojoj osamljenosti, u svojoj legendi, u svojoj stvarnosti… Obuhvaćajući značajan dio njegova opusa, knjiga je sažela veličinu giganta povijesti svjetske poezije. Poeme i pjesme, koje su okupljene u ovoj knjizi, žive su tvari. One pronose iznad vremena glas, dah, misli i životni ritam jednog pjesnika neprekidne aktualnosti. Otuda, on, svjedok svih mladosti, bio je, jest i bit će u stalnom dodiru s »dubokom sadašnjicom«. Blaise Cendrars tek počinje.

Robert Tilly