Evanđelje koje nam opisuje događaj Bogojavljenja izgleda nam pomalo bajkovito i nestvarno, no puno je vrlo važne simbolike za nas vjernike. Mudraci s istoka, iako o njima u evanđeoskom odlomku nemamo gotovo nikakve informacije (usp. Mt 2,1-12), predstavljaju vjerničku otvorenost za susret s Bogom.
Zvijezda kao znak
Evanđelist Matej govori o mudracima koji su se raspitivali za Isusa, a za kojeg su čuli da se rodio kao novi židovski kralj. Oni su svojim znanjem, istraživanjem starih proroštava i tumačenjem pojave zvijezde koju im je Bog dao kao znak, spoznali da se rodio onaj koji je najavljivan, kojeg su proroci naviještali. Proroci su najavljivali zvijezdu koja izlazi iz roda Jakovljeva i koja će biti znak Onoga koji će kraljevati nad Izraelom. To se ostvaruje upravo u Isusovom rođenju. S druge strane, u prošlosti zvijezda je bila znak kraljevanja i vlasti, stoga pojava ove neobične zvijezde označava Isusovo kraljevanje i vlast koju je od Boga primio. Dakle, rodio se obećani Mesija. Mudraci s istoka, koji su pogani, to su shvatili i došli su mu se pokloniti, a pripadnici njegovog naroda, koje predstavlja Herod, niti su to shvatili niti su željeli shvatiti. Tako Mesija nailazi na odbacivanje već na samom početku svoga zemaljskog života.
Evanđeoski odlomak koji nam govori o poklonu mudraca prvenstveno za cilj ima opomenu onima koji ne prepoznaše zvijezdu i ne prihvatiše Mesiju. Dakako da su proroštva o Isusovom rođenju bila bolje poznata židovskim pismoznancima i glavarima svećeničkim, nego mudracima s istoka. Preko njih mudraci saznaju točno mjesto rođenja novoga kralja, ipak glavari svećenički i pismoznanci se ne dolaze pokloniti, jer uz znanje nemaju vjeru, te im znanje postaje beskorisno. A mudraci posjeduju i znanje i vjeru koja ih odvodi direktno pred utjelovljenog Boga da mu se poklone.
Matej, stavljajući u središte poganske mudrace, želi opomenuti svoje sunarodnjake, jer su pogani prepoznali zvijezdu i shvatili ispunjenje proroštava, a njegov narod je ostao slijep pred pojavom obećanog Mesije. Mudraci su slika novog Božjeg naroda, Crkve, koja okuplja sve ljude bez obzira kojem narodu pripadaju, a u koju se ulazi po vjeri i klanjanju Bogu i njegovom Sinu.
Prateći svjetlost zvijezde mudraci su pronašli istinsko svjetlo, samog Krista. Svjetlo Kristovo razgoni tamu grijeha i zla, te nam pokazuje put k Bogu. Dok gledamo prikaze betlehemske štalice nad kojima uvijek blista zvijezda, ne smijemo se zadržati samo na njenom svjetlucanju, biti zadivljeni samo izvanjskom ljepotom onog što vidimo. Ta nas zvijezda treba podsjećati da je Krist istinsko svjetlo kojem se treba klanjati i za kojim treba ići.
Darovi
Mudraci djetetu Isusu donose darove koji su također puni simbolike: zlato, tamjan i smirnu. Darovano zlato simbolizira njihovo priznanje novorođenog djeteta kraljem, tamjan pokazuje da ga priznaju Bogom, onim kojeg treba štovati i pred kojim se treba klanjati, a smirna pokazuje da ga priznaju čovjekom, ali onim koji je vrijedan najvećeg poštovanja, Bogočovjekom. Tako mudraci svojim darovima i nas poučavaju kako trebamo prihvaćati Krista. On je kralj koji je došao naša zemaljska kraljevstva ispuniti svojim mirom i pravednošću, a nas u vjeri obvezuje da u tome s njim surađujemo. Njegovo kraljevanje ne dokida naša kraljevstva, države i kulture nego nas sve ujedinjuje u miru i pravednosti i priprema za konačan susret u nebeskom kraljevstvu.
Krist je Bog, a naviješteno evanđelje nas usmjerava prema njegovom božanstvu. Kao vjernici, dobili smo mnoge znakove, poput mudraca koji su dobili zvijezdu za znak. Nemojmo stalno sumnjati, tražiti nove dokaze, Boga provjeravati, nego vjerujmo, slijedimo znakove koje nam Bog daje, tražimo ga kad nam se čini da ga ne vidimo. To su odlike onoga tko stvarno vjeruje, te ga ništa ne može pokolebati. Za mudrace je novorođeni kralj bio nepoznat, nisu gotovo ništa o njemu znali, niti su znali gdje se točno nalazi. No, vodila ih je vjera na putu za zvijezdom, te su, zahvaljujući njoj, uspjeli doći do cilja.
Krist je i pravi čovjek. On razumije čovjeka, sve njegove muke i tjeskobe, jer je i sam živio u ljudskom obličju. S nama je u našoj ljudskoj zbilji. On je »Svjetlo istinsko koje dođe na svijet«, obasjava naš životni put i usmjerava naš hod. Stoga je potrebno da, vođeni vjerom, idemo za tim svjetlom.
