Koncem svake godine vjerujem svi mi pravimo određenu rekapitulaciju svih onih događaja koji su nam se dogodili tijekom godine. Tako je to uobičajeno i u cijelom svijetu, pa i u lijepoj našoj domovini, u našem gradu među čelnicima. Nekoliko dana pred Silvesterovo, zapravo, 26. prosinca, i čelnici grada, gradonačelnik i predsjednik Skupštine grada u svečanoj vijećnici za predstavnike države i nositelje javnih funkcija održali su tradicionalni novogodišnji prijem gdje su okupljene informirali o uspjesima koji su se dogodili u ovoj godini. »Zaključali smo jednu političku stabilnu godinu sa značajnim ulaganjima« čulo se od podnositelja izvješća. Svojedobno sam negdje pročitao jednu finsku narodnu izreku koja kaže: »Svaki čovjek se sastoji zapravo od tri čovjeka, prvi je onaj kako on sam sebe vidi, drugi je onaj kako ga drugi vide, a treći je zapravo on sam kakav je u suštini.« Naravno da će političari o svojim djelima govoriti po mogućnosti sve u superlativu, pogotovo na jednom tako svečanom i eminentnom skupu. Od »oporbe« se očekuje da daju izjave da ništa dobro nije učinjeno, i da da su oni na vlasti sve bi bilo drugačije i bolje. Svatko se treba baviti onim što najviše poznaje, zato ću ja ostati na terenu investicija i planova; iskreno, te teme su najbliže mom interesiranju i edukaciji. Gradonačelnik se upravo bavio ovim temama, pa ću i ja iznijeti svoje viđenje stanja stvari.
Subotička obilaznica
Službeni naziv za obilaznicu je »Y krak«. Naime, državna autocesta zvana i »Koridor 10« kod mjesta Bikovo razdvaja se na dva kraka. Jedan krak vodi do graničnog prijelaza Horgoš, a drugi, zasad djelomično izgrađeni, do graničnog prijelaza Kelebija. Izgradnja ove etape ceste počela je prije trideset godina, kada su Beogradska i Somborska cesta povezane jednom prometnom trakom; uostalom slično je počela gradnja autoceste Novi Sad – Subotica. Poslije nekoliko godina tu je bio zabranjen svaki promet. Na ovu dionicu ceste treba se priključiti i nova »industrijska zona« grada. Kako se ova zona razvija, sve je veća potreba da se cesta kako-tako osposobi, te je ove godine završena i druga prometna traka koja se s dva kružna toka spaja s Beogradskom odnosno Somborskom cestom. Završen je i izlaz s autoceste kod Bikova. Po svemu sudeći dovršeni »prvi funkcionali dio« (riječi gradonačelnika) zasad nije povezan s koridorom deset, tj. s Bikovačkom petljom. Pretražujući satelitsku snimku, to nisam primijetio. Znači, od »industrijske zone« teški teretni promet može se odvijati prema Beogradu ili Somboru, a za Budimpeštu opet vodi kroz grad, jer nedostaje dionica do Kelebije. Kratko narodski možemo reći: »Gdje si bio? Nigdje. Što si uradio? Skoro ništa!« Ali, »ipak se kreće« i ja se nadam, da za deset godina i »Y krak« će konačno biti završen.
Oh, to naše Kazalište
Zamislite, deset godina nakon rušenja, ove će godine biti novaca i za sedmu fazu nastavka gradnje koja će stajati 250 milijuna dinara, nešto više od 2 milijuna eura. Ako znamo da će ukupna površina Kazališta biti oko 16.000 m², to znači da će se ugraditi skromnih 125 €/m², što jedva pokriva npr. cijenu podova. Ako se govori o Kazalištu, uvijek se sjetim princa Potemkina, miljenika carice Katarine, koji je, da dokaže carici kako seljaci dobro žive, gradio »sela kulise«, fasade seljačkih kuća iza kojih ničeg nije bilo. Dovitljivi kraljević je još i natjerao jadne mužike da mašu carici, koja se vozila rijekom Volgom. Naime, i kod nas je djelomično završena fasada Kazališta; zapravo to je vrsta »prostorne kulise«, jer u unutrašnjosti skoro ništa nije izgrađeno (voda, kanalizacija, plin, struja itd.) o opremi da ne govorimo. Ovakvim tempom, najvjerovatnije u nekoj tridesetoj fazi, bit će kako-tako dovršena gradnja. Skoro zaboravih: i ove godine, jubilarni trideseti put, prioritetno ulaganje dogodit će se na Paliću. Prije svega poboljšanje kvalitete vode i slično. Rekao bih: »Bumo videli, ne?« »Uskoro će početi izgradnja jednog wellness-spa kompleksa. Istina, još nam nedostaje investitor, jer tu ne može računati na brzi profit; pa sami moramo činiti neke korake«, tako nekako reče gradonačelnik. Da sam neki zlobnik, pitao bih čelnika grada npr., a što je s bazenskim kompleksom u Dudovoj šumi? Koja je sudbina Zelene fontane? Što uraditi sa zapuštenim Muškim štrandom itd. Pošto nisam zlobnik, ovo uzmite kao da nisam ozbiljno pitao. Eto, ukratko, ovo je moje viđenje »velikih« rezultata prošle godine. Sve u svemu, budućnost nam je pjesma: »Samo prazna obećanja daješ...«
