Glavna tema među Sonćanima u svim razgovorima tijekom prethodnoga tjedna bio je sukob skupine mladića. Mnogi za taj sukob nisu ni znali dok oprečne priče o događaju nisu objavljene kako u hrvatskim, tako i u srbijanskim medijima. Javnost se uzburkala, problem je uznemirio i političke vrhove Srbije i Hrvatske. Autor ovih redaka, u svojstvu sonćanskog dopisnika Hrvatske riječi, pokušao je rasvijetliti ovo događanje. Navodni očevici imali su različita tumačenja, a s njima nisu željela u javnost pod svojim imenom i prezimenom. Stoga je pokušao kontaktirati sudionike tuče. Izjavu je dao Andrej Đurkov, a braća Mihaljev su trenutačno u Jagodini kod djeda i bake, gdje će proslaviti pravoslavni Božić. Autor ovih redaka nada se da će po njihovom povratku u Sontu dobiti izjavu i od nekog iz obitelji Mihaljev.
»Uzrok tuče je prozivanje na nacionalnoj osnovi, gdje se ja nazivam kao ustaša i gdje se dosta toga na moje ime vrijeđalo. Po završetku jedne žurke u obližnjem kafiću, Prestižu, pošao sam kući s dvojicom prijatelja. Ta ekipa kretala se ispred nas na nekih desetak metara. Kad su došli do škole, prešli su na drugu stranu ulice kod kafića Uno, gdje su počeli s vrijeđanjem, gdje su nas nazivali svakakvim pogrdnim imenima i nazivom ‘ustaše’. U toj grupi bilo je otprilike šest-sedam momaka. Poslije toga ušli su u kafić, gdje su se zadržali oko pet minuta. Poslije toga izlaze njih dvojica i kreću se ka semaforu. Krenuo sam za njima, oni su krenuli prema benzinskoj crpki. U tom trenutku iza leđa mi se nalazi jedan dečko, pa sam ga pitao tko je vikao i zbog čega. Nije mi htio reći ni ime ni prezime, ni ništa. Otrčao je na brzinu do benzinske crpke po svog brata. Vraćaju se njih trojica, gdje mi jedan zadaje prvi udarac u glavu. Samo sam se pokrio, a poznajem sve, mada su neki akteri izbačeni iz policijskog zapisnika. Tu je počela ta gužva, udaranje, srušili su me, udarali po glavi, po tijelu. U jednom trenutku sam začuo da je prijatelju razbijena glava i bježim iz te gužve, odlazim na benzinsku crpku i zovem policiju. Time se ta priča završava. Prijatelju je glava razbijena nekom metalnom šipkom, za koju ne znam otkud se tu stvorila, a bila je u ruci malodobnika, pa mu ne bih pominjao ime. Sve ovo nije trebalo otići tako daleko, u medijima čak i predaleko. Policija je trebala odmah reagirati i priznati svoju krivicu, da taj slučaj navedu onako kako sam ja prijavio, da je slučaj na nacionalnoj osnovi i da se stvari ne zataškavaju. Očekujem da se ovaj slučaj što prije riješi i da se ovakve stvari više ne ponavljaju, kako prema meni, tako ni prema bilo kome u selu«, rekao je Andrej Đurkov za Hrvatsku riječ.
Ivan Andrašić
