Republika Hrvatska iz godine u godinu sustavno pridonosi obnovi i očuvanju kulturno-povijesne baštine Srba u Hrvatskoj, koja je iznimno važna za očuvanje identiteta tamošnje srpske manjine. Primjera takve dobre prakse je zaista mnogo, u ovome serijalu pisano je o financijskoj potpori hrvatske države za obnovu, očuvanje i zaštitu rodne kuće znanstvenika Milutina Milankovića (1879. – 1958.) u Dalju, o građevinskoj obnovi objekta Kule Stojana Jankovića u selu Islam Grčki u Ravnim Kotarima, nadomak Zadra, koju Ministarstvo kulture Hrvatske kontinuirano financira od 2002. godine, kao i o obnovi pravoslavne crkve Svetog Vaznesenja Gospodnjeg u Budimcima, naselju u Osječko-baranjskoj županiji. 

A kako se odvija proces raspodjele sredstava za obnovu i očuvanje kulturno-povijesne baštine Srba u Hrvatskoj? Jednom godišnje putem Javnog poziva za potrebe u kulturi Republike Hrvatske Ministarstvo kulture prikuplja i programe zaštite i očuvanja kulturnih dobara koji se financiraju sredstvima državnog proračuna. Poziv se objavljuje u javnim glasilima, kao i na službenoj stranici Ministarstva kulture (www.min-kulture.hr).

 

Zakonski akti i provedba

 

I što dalje slijedi? Prijavnica s prijedlogom Programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara, kao dijela Programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske, dostavlja se nadležnom konzervatorskom odjelu u zadanom roku.

Postupak provođenja i odabira programa zaštite i očuvanja koji će se financirati naredne godine provodi se sukladno zakonskim i podzakonskim aktima:

- Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara 

- Zakonu o financiranju javnih potreba u kulturi 

- Pravilniku o izboru i utvrđivanju programa javnih potreba u kulturi. 

U svezi mehanizama za odlučivanje o dodjeli sredstva proces se odvija ovako: nadležni konzervatorski odjel prikupljene zahtjeve zajedno sa svojim mišljenjem, prosljeđuje na daljnju obradu Upravi za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture. Stručno mišljenje zasniva se na valorizaciji kulturnih dobara, stanju i ugroženosti, dokumentiranosti kulturnog dobra kao i hitnosti provođenja sanacije. 

Prema objašnjenju dobivenom iz Ministarstva kulture Republike Hrvatske, programe razmatra Hrvatsko vijeće za kulturna dobra, savjetodavno tijelo ministarstva te sukladno kriterijima objavljenim na web stranici Ministarstva kulture donosi Prijedlog financiranja programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara i arheološke baštine. Na temelju Prijedloga za financiranje Hrvatskog vijeća za kulturna dobra, Odluku o financiranju donosi ministrica kulture.

A kako su osigurana sredstva? Sredstva za obnovu kulturnih dobara osigurana su razdjelom u državnom proračunu. Dio sredstava godišnje se prikuplja i iz spomeničke rente. Spomenička renta je jedan oblik prikupljanja sredstava koji propisuje lokalna zajednica. S druge strane, kad je u pitanju financiranje kulturne baštine hrvatske manjine u drugim zemljama, Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, raspisuje jednom godišnje natječaj za financiranje određenih programa iz područja znanosti, obrazovanja i kulture.

 

Milijuni kuna

 

Ministarstvo kulture od 2004. godine vodi podatke o ulaganju u kulturna dobra u elektroničkom obliku. Od 2004. do 2017. godine Ministarstvo kulture je za programe zaštite i očuvanja kulturnih dobara Srpske Pravoslavne Crkve i srpske nacionalne manjine ukupno uložilo 81.822.222 kuna (10.909.629 eura).

Za obnovu sekularnih kulturnih dobara srpske manjine uloženo je 5.060.000 kuna, a za kulturna dobra u vlasništvu Srpske Pravoslavne Crkve uloženo je 76.762.222 kuna.

Iz Ministarstva kulture navode neke od značajnih obnova nepokretnog kulturnog naslijeđa srpske nacionalne manjine u razdoblju nakon završetka Domovinskog rata:

1. Islam Grčki, Sklop kule Janković Stojana, ukupno je uloženo 3.950.000 kuna

2. Episkopski dvor Pakrac, ukupno je uloženo 5.156.360 kuna

3. Crkva Svete Trojice Pakrac, ukupno je uloženo 4.950.000 kuna

4. Manastir Krka, ukupno je uloženo 3.194.300 kuna

5. Krupa, Manastir s crkvom Uspenja Bogorodice, ukupno je uloženo 4.467.415 kuna.

Unaprjeđenje, razvoj i održiva upotreba kulturnog nasljeđa konstanta je strateškog planiranja Ministarstva kulture, kao jedan od ciljeva Strateškog i Godišnjeg plana. Prvenstveno se to odnosi na razvoj informacijskog sustava kojim će se objediniti poslovi konzervatorskih odjela, nadležnih po županijama i djelatnika Sektora za zaštitu i očuvanje kulturne baštine, koji zajedno čine Upravu za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture. Sustav će omogućiti i bolju informiranost javnosti o obnovi kulturne baštine, njenom stanju i rasprostranjenosti. Također, sustavno se radi na inventarizaciji i prepoznavanju baštine kao temelja za razvoj i opstojnost. Posebno se planira i provodi Optimalni model upravljanja kulturnom baštinom. Strateški i Godišnji plan Ministarstva kulture objavljen je na web-stranici.

Kako navode iz Ministarstva kulture, ove godine je za kulturna dobra SPC i srpske manjine odobreno ukupno 7. 645.813 kuna, a značajniji projekti su:

1. Pakrac, Episkopski dvor

2. Kistanje, Manastir sv. Arkanđela Mihaila (Krka)

3. Gomirje, Crkva Roždenija Jovana Preteče i manastir

4. Pakrac, Crkva sv. Duha (sv. Trojice)

5. Sirač, Manastir Pakra (Donji Borki)

 

Pozitivni primjeri i kritike

 

Iako Hrvatska izdvaja izdašna sredstva, postoje i određene kritike glede očuvanja baštine srpske nacionalne manjine. Član Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba Nenad Jovanović kaže kako je »velik dio srpske materijalno-kulturne baštine uništen u ratu 90-ih, nešto zbog borbenih djelovanja, ali mnogo više zbog terorističkih akcija i uništavanja, devastacije i pljačke građevina i spomenika daleko od ratnih područja, recimo pravoslavne crkve u sjeverozapadnoj Hrvatskoj ili, ako su bila blizu crte bojišnice, nevezano za ratna djelovanja, za što su primjer saborni hramovi i eparhijska sjedišta Gornjokarlovačke eparhije u Karlovcu i Slavonske u Pakracu, ali i pravoslavne crkve u Vinkovcima ili brojnim drugim mjestima. Erdutskim sporazumom i mirnom reintegracijom ostvarena je zaštita kulturne i crkvene baštine na istoku Hrvatske«. 

Jovanović navodi kako su hrvatske vlasti davale sredstva za obnovu srušenih objekata iz različitih izbora. 

»Tako je spomenuta crkva u Vinkovcima, na čijem je mjestu nakon rušenja napravljeno parkiralište, nakon što je 2007. počela izgradnja, dobila sredstva od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, ukupno 2,7 milijuna kuna. Pozitivnih primjera ima još: država je svojim sredstvima i dozvolama pomogla u obnovi brojnih pravoslavnih crkava i parohijskih domova, kao i spomenutih sjedišta eparhija. Kad se govori o manastirima, pogotovo u Dalmatinskoj eparhiji, dogovoreno je da se tamo vrate zbirke koje su prije Oluje, kako bi bile spašene od krađe, odvezene u Srbiju i tamo restaurirane. Uvjet za to bio je osiguravanje odgovarajuće zaštite tih zbirki, što država polako ispunjava. Država se nije pretrgla i u osiguravanju sredstava za obnovu rodne kuće Milutina Milankovića u Dalju i formiranju centra u čast tog poznatog znanstvenika, jer je sredstva davala na kapaljku. Hrvatska je pomogla u obnovi Kule Stojana Jankovića, doma vođe Srba u mletačkoj službi koji se borio protiv Turaka i onda doma njegovog dalekog potomka, književnika Vladana Desnice a osigurala je i sredstva za pomalo kontroverzni centar Nikole Tesle u njegovom rodnom selu Smiljanu. Tada je obnovljena crkva u kojoj je služio njegov otac, ali je groblje tik uz crkvu dosta dugo ostalo zapušteno. Osim toga, Kršinićev spomenik Tesli koji je stajao na trgu u Gospiću i bio miniran, iako je obnovljen, nije vraćen na svoj mjesto.

S obzirom na antifašističko opredjeljenje Srba u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu, za nas su značajna spomen obilježja NOB-a kojih je u 90-im uništeno ili nestalo oko 3.000, a koji su dobrim dijelom vezani uz Srbe«, kaže Jovanović i naglašava da je Hrvatska pomogla i u obnovi spomenika ustanku u Srbu koji je uništen nakon Oluje ili spomenika na mjestu logora Jadovno, dok su mnoga srpska manjinska vijeća na terenu o svom trošku ili donacijama SNV-a obnovila ili uredila lokalne spomenike žrtvama okupatora i ustaša, kao poginulim partizanima i njihovim akcijama.

»Treba spomenuti da je državna intervencija u obnovi crkveno-kulturne baštine bila rezultat stavki koalicijskih dogovora SDSS-a, kao jedine parlamentarne stranke, s vladajućim strankama, prije svega HDZ-om, a onda i podsjećanja hrvatske strane na ono što piše u sporazumu. Jer, da se samo država pitala, stanje oko toga bilo bi dosta gore. Naravno, u obnovi baštine sudjeluju i jedinice lokalne i regionalne samouprave koje također, gdje mogu i gdje hoće, izdvajaju sredstva za to. Treba spomenuti da se akcija države u obnovi srpske baštine očekuje i dalje, opet akonto stranačkih dogovora«, kaže Jovanović. 

 

U Srbiji bez skrbi

 

Uspoređujući odnos skrbi u svezi financiranja obnove kulturno-povijesne baštine srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, kao i kulturnih dobara Srpske Pravoslavne Crkve, i skrbi Srbije o baštini ovdašnjih Hrvata, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov kaže kako je činjenica koja nije od jučer i opće je poznata stvar da Hrvatska izdvaja posve izdašna sredstva za zaštitu materijalne i nematerijalne kulturne baštine tamošnje srpske zajednice. 

»To je dakako za pohvalu, jer i u tome području društvenoga života treba se očitovati takva vrsta skrbi. Na žalost, tako što u Srbiji, kada je riječ o kulturnoj baštini Hrvata, ne postoji. Štoviše, iz proračuna Republike Srbije značajna financijska sredstva se izdvajaju za zaštitu srpske kulturne baštine u Hrvatskoj, što onda govori u prilog etničko ekskluzivnog pristupa kako u politici zaštite kulturnih dobara tako i u pratećim politikama financiranja istih«, kaže Žigmanov i navodi kako, koliko je njemu poznato, Ministarstvo kulture Srbije ne prikuplja putem Javnog poziva i programe zaštite i očuvanja kulturnih dobara nacionalnih manjina te da isto tako ne postoje ni za tu namjenu predviđena financijska sredstva.

Tomislav Žigmanov kaže da srbijanska mjerodavna tijela do sada nisu sačinila popis materijalne i nematerijalne kulturne baštine ovdašnjih Hrvata, dok u svezi katoličke baštine u Srbiji kaže: »Ona je dugovjeka i bogata, no ne i primjereno zaštićena!« 

Zvonko Sarić