Kada se motivi i ideja (u smislu što će i kakva će biti ponuda) definitivno konkretiziraju, a osigurana su i financijska sredstva za realizaciju, pristupa se uređenju predviđenih prostora (gospodarstva, kućanstva) za bavljenje seoskim turizmom. Ako je potrebno izvesti razne građevinske i instalaterske radove, prvi korak je pribavljanje potrebne dokumentacije (projekte, građevinske dozvole, ateste i sl.). U slučaju da se seoskom turizmu predviđeni i namijenjeni objekt i okolno prirodno okruženje nalaze pod zaštitom ili su evidentirani i tretirani kao kulturno dobro i/ili zaštićeno prirodno područje, potrebno je pribaviti mišljenje i suglasnost nadležnih institucija a pri uređenju pridržavati se danih uputa. Također, da bi se gospodarstvo uvelo u regularno poslovanje, treba se pridržavati propisanih minimalnih uvjeta za uređenje i opremanje objekata seoskog turizma kao i regulativa iz važećeg Zakona o turizmu.

 

Novo uskladiti sa starim

 

U zavisnosti od zatečenog stanja i funkcionalnosti objekta zamišljene ideje, odnosno ponude, uređuju se vanjština, unutrašnjost i okolina objekta. Osnovno pravilo uređenja je sljedeće: ne prilagođavati arhitekturu i prostor sadržaju, nego sadržaj prilagođavati arhitekturi i prostoru, a novo uvijek treba da je u skladu sa starim. Od ovoga zavisi hoće li objekt namijenjen seoskom turizmu biti vizualno atraktivan, funkcionalan i uz efikasnu propagandnu promociju biti prepoznatljiv i prihvaćen na tržištu.

Vrlo je bitno da se objektivno sagleda fizičko stanje (stupanj oštećenja) objekta, a da se pri uređenju što je moguće manje intervenira na arhitekturi, naravno, ne zanemarujući i zaboravljajući tradicionalne detalje dotične seoske kuće. Tradicionalne, ambijentalne zakonitosti su prvenstveno namjenski smišljeni prostori, jednostavno i funkcionalno uređenje odnosno čist i ozelenjen okoliš. Preporučljivo je iskoristiti postojeći upotrebljiv »polovni« građevinski materijal i stolariju s objekta (staru opeku, biber crijep, grede, prozore, vrata i dr.). Time se dobija na autentičnosti i atraktivnosti, a moguće su i značajne materijalne i financijske uštede. 

Za unutrašnje uređenje objekta također važi pravilo da je potrebno voditi računa o tradiciji i ambijentu. Samo unutrašnje uređenje zavisi od toga hoće li se cijeli objekt ili samo jedan njegov dio staviti u funkciju turizma kao i od predviđene vrste turističkih usluga: je li to samo usluga smještaja, samo usluge hrane i pića ili kombinacija ovih usluga, eventualno neka stalna izložbena postavka (etnografska, likovna, zavičajna, arheološka i druge). 

Zbog toga će biti potrebno postojeći raspored prostorija prilagoditi novoj namjeni pri čemu se, ako je to izvodljivo, treba pratiti postojeći (autentični, izvorni) raspored odnosno plan prostora. I ovdje važi zlatno pravilo – sadržaj prilagoditi arhitekturi. U slučaju skučenosti objekta, dodatni prostor može se osigurati stavljanjem u funkciju postojećih pomoćnih objekata, podrumskih i tavanskih prostora.

 

Manje je više

 

Ne smije se ispustiti iz vida da se u seoskom turizmu traži, ali i očekuje određeni komfor (ali ne komfor hotela viših karegorija!), a to se prije svega odnosi na prostranost soba i uređene sanitarne i mokre čvorove. Bolje je urediti jednu sobu manje, ne težiti nasilnom povećanju kapaciteta, jer se time dobija suprotan efekt, odnosno osjećaj skučenosti.  U većini slučajeva kupaonica je jedan novi element (prostor) u tradicionalnoj seoskoj kući i zato ga treba pažljivo uklopiti u postojeći ambijent po principu »ne luksuzno nego funkcionalno«. Što se raznih instalacija tiče (električne, vodovod, kanalizacija i dr.), po mogućnosti treba da su izvedene tako da ne budu upadljive. Sobe  i druge prostorije predviđene za goste idealno bi bilo opremiti autentičnim ili restauriranim starim namještajem i to isključivo ispravnim.

Ako to nije moguće, može se koristiti i novi namještaj odgovarajućeg stila koji se uklapa u dotični ambijent. U praksi se najčešće susrećemo s mješavinom ova dva rješenja. Za dekoraciju prostora preporučuju se stari predmeti zanatske i kućne radinosti koji više nisu u upotrebi, a upućuju na tradiciju mjesta i regije. Zidovi se mogu dekorirati ambijentu odgovarajućim slikama kao i starim fotografijama. Najvažnije pravilo kod unutrašnjeg uređenja i dekoriranja jest da prostor ne smije biti pretrpan. Objekt seoskog turizma nije antikvarijat! Jednostavnost, osobna kreativnost i dizajnersko pravilo »manje je više« su dobitna kombinacija.

 

Uređenje okolice

 

Uređenje okolice (okućnice, dvorišta) je iste važnosti kao i uređenje samog objekta za prijem i smještaj gostiju, jer atraktivnost cjelokupnog prostora namijenjenog seoskom turizmu upravo zavisi od stupnja uređenosti okoline. Na temelju toga gost stječe prve dojmove prilikom dolaska – pozitivne ili negativne, a važan je faktor pri prezentaciji i promociji bilo putem brošura, kataloga, interneta, fotografija ili reklamnog spota, jer se na temelju uređenosti okoline stječu prve impresije. Osim kao faktor privlačnosti bitnu ulogu ima i u prezentaciji samoga sela promovirajući ga kao kultivirano mjesto s očuvanim prirodnim i kulturnim nasljeđem.

Hortikulturno uređenje treba se bazirati na autohtonim biljnim vrstama (kako drveća, tako i cvijeća i drugog raslinja) jer se tako dobija dojam autentičnosti (izvornosti) što povećava atraktivnost. Primjera radi, bagrem oko salaša je autentičan, višestruko koristan a time i atraktivan – zasadimo li neko egzotično mediteransko raslinje, djelovat će interesantno ali i pomalo nebulozno. Također treba obratiti pažnju na travnjake – da budu uredni i što prirodniji. Seoski travnjak nije ni teren za golf niti je nogometno igralište. Samonikli i uredno održavani travnjak daje poseban ugođaj!

Ako je potrebno da se okolina objekta ogradi, ograda treba da je sačinjena od tradicionalnih i prirodnih materijala (drvo, pletena ograda od pruća, živica, autohtono grmlje itd.). U slučaju da već postoji masivna ograda od bilo kog suvremenog građevinskog materijala, poželjno bi bilo zamaskirati je živicom, grmolikim cvijećem ili sličnim sadnicama kako bi se stekao što veći osjećaj prirodnosti. Ovo se posebno odnosi na ona seoska turistička kućanstva koja se nalaze u samom selu ili naselju.

Privlačnost i ugođaj bit će još izraženiji ako se prostor obogati cvjetnim lejama, etnografskim predmetima (stara zaprežna kola, razna stara »poljoprivredna mehanizacija« i alati, korita, pojila i slično), natkrivenim prostorom na otvorenom (sjenica, »lugaš«), kao i manjim dječjim igralištem. Poželjno je da etnografski predmeti budu restaurirani i obnovljeni. Ne preporučuje se da se dvorište »dekorira« betonskim ili gipsanim patuljcima, lavovima, labudovima, fontanama i sličnim detaljima jer  to nisu elementi tradicionalnosti, umanjuju atraktivnost, a i estetska vrijednost im je problematična. Ako se na dvorište nadovezuje još i uredno održavan i aktivan voćnjak, vinograd ili povrtnjak, jedinstvenost i atraktivnost prostora se povećava.

Često se na seoskom turističkom kućanstvu odvija i dalje aktivna poljoprivredna proizvodnja. U tom slučaju izuzetno je važno obratiti pažnju na urednost (uredno složena poljoprivredna mehanizacija, alati, oprema i drugo) jer održavana, uređena i uredna okućnica (ekonomsko dvorište) upotpunjava cjelokupni dojam o ponuđenom objektu kao i o samom vlasniku dajući tako pozitivan i prepoznatljiv imidž potreban za nastup i prodaju na turističkom tržištu.