Posljednji mjesec u godini je mjesec tradicionalnih narodnih i crkvenih proslava, jer svaka nedjelja u sebi sadrži i neku tradicionalnu svetkovinu. Prošle nedjelje, treće nedjelje došašća slavili smo ujedno i dan majki, u narodu poznato i kao Materice. Ove godine kalendar se pošalio s nama i čevrti dan adventa u narodu zvan i dan očeva  – Oci, poklapaju se s Badnjim danom. Mogli bismo reći: kalendar nam je uskratio jedan poseban tradicionalni dan porodičnog okupljanja. Zapravo, što je to tradicija? Klajn-Šipkin Rečnik stranih reči daje sljedeće objašnjenje u antropologiji znači: »1. prenošenje znanja, običaja, verovanja, legendi i sl. 2. ustaljeni običaji nasleđeni iz ranijih perioda.« (1261). Kao dijete, sjećam se da smo treće nedjelje došašća odlazili do moje bake da joj čestitamo Materice. Pošto je ona stanovala u Gatu, koji je tada uglavnom bio naseljen bunjevačkim Hrvatima, ja sam taj običaj vezivao uz ovaj narod. Pošto nisam antropolog ili etnolog, potražio sam »malu pomoć prijatelja«, prije svega u monografiji Istvána Iványija, koji je u svom obimnom radu jedno cijelo poglavlje posvetio Bunjevcima i njihovim običajima. Dvadeset sedam stranica s ilustracijama, notama, tekstom pjesama. Čudno je da ovo za Suboticu značajno djelo nije prevedeno na hrvatski ili srpski jezik. Istina, znam da postoji (ili je postojao) rukopis prijevoda, djelo pokojnog Lazara Merkovića, koji je djelimično objavljen u nekadašnjoj periodici Monografija, ali po kazivanju autora on je početkom devedesetih godina nestao. No, da vidimo što Iványi piše o ovim običajima.

 

Materice i Oci

 

Nakon svadbe, mlada žena dolazi u službeni posjet svekru i svekrvi. »Prvi službeni posjet događa se treće nedjelje adventa, koji se naziva Materice (dan majki) na koji dan djeca i stariji pokucaju kod svake poznate žene, da čestitaju Materice, a kao poklon dobijaju sušeno voće, orahe. Novopečeni muž na ovaj dan posjećuje punicu i punca, i kao poklon dobije ćilimsku tkanu torbu. Sljedeća, četvrta adventska nedelja je dan očeva, djeca sada idu čestitati Oce a za nagradu dobijaju manje novčane iznose. Za Božić, na sjećanje mjesta Isusovog rođenja, na pod sobe posipaju slamu, svijeća stalno gori, stol je postavljen i na njemu se nalazi veliki kolač (božićnjak). Do Nove godine božićnjak se ne dira... ali na taj dan svaki ukućanin dobije jedno parče, čak i domaće životinje dobiju od nje.« Tako piše Iványi 1892. godine. Naravno, konzultirao sam i suvremenu tehniku i saznao sam da običaj Materice, osim kod nas, postoji danas u Dalmaciji, Posavini i Hercegovini. Na moje iznenađenje saznao sam da ovi običaji postoje i kod ljudi pravoslavne vjere, Hercegovina i Šumadija, s tom razlikom da za Materice i Oce, djeca simbolično vezuju majku, odnosno očeve, a vezani se odrješuju unaprijed pripremljenim darovima. Vezivanje se tumači kao simbolična veza djece i roditelja.

 

Nove i stare tradicije

 

Kao arhitekt, osjećam potrebu da povodom teme o tradiciji spomenem i dio zaboravljene tradicije građenja. Tradicija naših predaka bila je da žive u skladu sa svojim prirodnim okolišem i da ju čuvaju za buduće generacije. Tradicionalni materijal za građenje bila je zemlja, bilo u obliku naboja ili čerpića. Naši današnji građevinski propisi zabranjuju upotrebu zemlje. Umjesto da mnogo »filizofiram« pokazat ću Vam jedan izuzetan primjer tradicije i suvremenosti. Radi se o jednoj regionalnoj bolnici u Feldkirchenu (Austrija). Zid prostorije za odmor bolesnika napravljen je od zemlje, naravno specijalne obrade, za ukras su korišteni komadići opeke. Krov zimske bašte je od čelične i staklene konstrukcije. Ovu konstrukciju, kao i zemljani zid, nosi jedan nevidljivi betonski zid. Što želim reći: tradicija ne smije biti nešto okoštalo, svaki dan treba je nanovo promisliti i unaprijediti. Trebam par riječi kazati o jednoj, ne tako staroj tradiciji, a to je sukob nazovimo nogometnih navijača. Dok sam studirao u Beogradu, nakon svake tekme »večiti rivali« su u centru na Terazijama sudjelovali u dogovorenoj tuči, promet je bio blokiran skidanjem trole s trolejbusa da bi policija teže mogla intervenirati. Nažalost, ovo sam vidio vlastitim očima. I ova tradicija je »dorađena« dimom, vatrom, polugolim muškarcima i raznim spekulacijama analitičara. Meni se bolnica u Feldkirchenu više dopada kao unaprijeđena tradicija. Ugodno i mirno Badnje veče i sretan Božić želim svim čitateljima.