Na stadionu NK Jedinstvo u Kolutu ništa se ne događa već dulje od pola godine. Privremeno su zamrznute i natjecateljske aktivnosti. Poput velikog broja klubova u selima Zapadnobačkog okruga i kolutsko Jedinstvo je žrtva financijskog kraha gospodarskih subjekata i sveopće krize u ruralnim sredinama. Jedan od rijetkih koji usprkos teškim problemima nisu digli ruke od kluba je čovjek koji ne zna što znači neću ili ne mogu, srce i duša Jedinstva 1947, sadašnji predsjednik Vladimir Kljajić.

»Volio bih biti samo predsjednik, ali nije mi suđeno. Po potrebi sam i trener i administrativac, a u nedostatku igrača često sam u poziciji da i u ovim godinama zauzmem poziciju vratara. U Jedinstvu su i u prošlosti igrali nogometaši iz Bezdana, Berega, Gakova, Rastine, Prigrevice i Sombora. Samo, razlika je što smo u prošlosti iz tih mjesta dovodili najkvalitetnije, kako bismo pojačali ekipu, a danas dovodimo one koji uopće i hoće doći«, kaže Kljajić. 

Jedinstvu su najveći problem financije. 

»Ono što dobijemo iz općinskog proračuna dostatno je samo za troškove natjecanja, odnosno za plaćanje sudaca i delegata kad smo domaćini, te za kotizacije, takse i slično. Za opremu, te troškove prijevoza kad gostujemo, vapno za obilježavanje terena, gorivo za košenje travnjaka, utrošenu struju i slično iz vlastitih džepova plaća nas nekoliko zaljubljenika u klub. Što je najžalosnije, MZ Kolut potpuno je nezainteresirana za ikakav vid suradnje s klubom, tako da nemamo pomoći niti od onih kojima ne bi trebalo biti svejedno okuplja li Jedinstvo izvjestan broj mladih ljudi na sportskim aktivnostima ili ih prepušta ulici. Dakle, sam po sebi se nameće zaključak da nam je financiranje gorući problem. Odgovorno tvrdim da bismo ponovno pokrenuli natjecateljske aktivnosti ukoliko bismo u svojoj sredini imali i minimum pomoći, bilo od MZ, bilo od rijetkih gospodarstvenika koji posluju u našem selu«, kaže Kljajić. 

Poput mnogih sportskih radnika staroga kova, ne može se pomiriti sa, po njemu prevelikim, uplivom političara i kontroverznih biznismena u sportske klubove. 

»Nažalost, politika je danas sveprisutna u našim životima, pa tako i u sportu. Štogod tko rekao, sportski klubovi najviše i ovise o politici. Podrazumijeva se da su novci tamo gdje je opcija na vlasti, pa se dužnosnici u klubovima jako trude dodvoriti vladajućim garniturama. Danas, ukoliko želite osigurati bilo kakvog sponzora, morate se unaprijed pomiriti s tim da je i on član neke od stranaka vladajuće koalicije, a ukoliko baš i nije deklariran kao takav, bar je pod njihovim velikim utjecajem. Kako sam već rekao, politika ne bi trebala biti prisutna u klubovima, ali kad smo već tu gdje jesmo, trebalo bi ju ograničiti na pomoć klubu, a nipošto se ne bi smjelo dopustiti da političari i njima bliski kontroverzni gospodarstvenici upravljaju klubovima preko svojih marioneta i da postavljaju i smjenjuju dužnosnike. Oduvijek sam bio za to da sport vode sportaši. Dakle, osobno bih napisao jedno veliko ne i politici i prljavim novcima u sportu«, kaže Kljajić. 

Brine ga i situacija za koju ne vidi rješenje u bliskoj budućnosti, ukoliko se populacijska politika iz korijena ne promijeni. 

»Danas u Kolutu nemamo dovoljno nogometaša za potrebe Jedinstva 1947, pa ćemo i dalje morati računati na pojačanja iz susjednih mjesta. Stanje u selu je alarmantno. Kolut je bio jedno od boljih i uspješnijih sela u okolici, danas je na dnu dna. Poslije katastrofalnih, a osobito za ruralne sredine fatalnih privatizacija, kod nas više ne radi niti jedno poduzeće. Skoro sav privatluk sveo se na nekoliko trgovinskih radnji, a poljoprivreda je na najnižim granama otkad znam za sebe. Omladina, suočena s ovakvim stanjem, u nedostatku posla napušta selo u potrazi za boljitkom. I ono malo što ostaje, valjda pod utjecajem općega stanja u državi, nekako je bezvoljno, potpuno nezainteresirano za sport. Nema više ni nekih velikih druženja, kao da su svi robovi računala, tableta i telefona. Možda zbog neimanja svih tih naprava, u vrijeme mojih i starijih generacija Kolut se ponosio svojim sportašima, okupljenim u NK Jedinstvo, RK Omladinac, ŽRK Kolut, koji se natjecao u najvišem rangu bivše države SRJ, a u mjestu je djelovalo i još nekoliko sportskih sekcija. Ukoliko usporedimo veličinu pobrojanih klubova iz ondašnjeg Koluta s današnjim, kad je ostao samo nogometni, a i on se ove sezone ne natječe, sam po sebi se nameće zaključak da je naše selo praktički sportski mrtvac«, rezonira Kljajić. 

Pa ipak, čovjek njegovog kova se ne predaje. S nekoliko istomišljenika provodi brojne aktivnosti u pripremama za ponovno uključenje u ligaško natjecanje u sezoni 2018./19.

»U Kolutu ima još mojih istomišljenika. Trenutačno prikupljamo čepove od jelen piva. Ovu akciju smo pokrenuli kako bismo prikupili 10.000 komada i tako obnovili opremu, jer trenutačno imamo samo jednu garnituru dresova, kupljenu prije nekoliko godina. Planiramo održati izbornu skupštinu, a novom rukovodstvu prioritetna zadaća će biti okupljanje ekipe za narednu natjecateljsku sezonu. U tom smislu već smo s nekoliko igrača iz okolnih mjesta razgovarali o njihovom pristupanju Jedinstvu. Pristali su, pa ćemo opet, u duhu naše tradicije, imati ekipu koju će tvoriti Srbi, Hrvati i Mađari. Drago mi je što će ti dečki igrati za nas bez ikakve nadoknade. S druge strane, žao mi je zbog očajnog odnosa lokalne zajednice prema klubu, zbog potpune nezainteresiranosti za njegovu sudbinu. Stoga se i pitam, je li klub bitan samo nekolicini nogometnih zanesenjaka ili bar nešto znači i našem mjestu?«, završava priču Kljajić.