Iako je do sada Dražen Prćić imao više od 150 promocija barem jednog od svojih 15 romana, prva promocija u Novom Sadu upriličena je 9. prosinca u Franjevačkom kulturnom centru Bonaventurianum, koje koristi za svoje potrebe i mjesno Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Stanislav Preprek. Ono je bilo i organizator ovog prijateljskog razgovora s našim romanopiscem, kako je to on sam i sugerirao, i kako je najavio i Krešimir Tkalac, predsjednik ove udruge, u uvodnom pozdravu. Razgovor o Prćićevom romanu Dogovoreni brak (2013.) pretvorio se u prijateljski divan o mnogo širem kontekstu njegovog spisateljskog rada.
»Knjiga Dogovoreni brak je još uvijek uspješnica. Može činiti da su dogovoreni brakovi stvar prošlosti, no priča u romanu vrlo je suvremena. To je možda neobično i kontroverzno, no čitatelji na predstavljanjima su mi već rekli da žive u dogovorenim – uspješnim brakovima, koji uopće nisu rijetkost«, kazao je Prćić.
Napomenuo je da su vjera i život s Crkvom kod likova njegovih romana u nekoliko situacija izgubljeni pa ponovno nađeni, vrlo važni i snažni motivi.
»To je slučaj i s ovim romanom. On je, s druge strane, i priča o našoj zajednici, čiji likovi povezuju Monoštor i Suboticu. To je jedna tipično bačka priča, koja odiše optimizmom, kao, uostalom i svi moji romani«, kazao je Prćić, dodavši da je njegova namjera, i u spisateljskom, i u novinarskom radu, da čitatelje razonodi.
Sposobnost da isprovocira spontani razgovor Draženu Prćiću je naročito svojstvena, te je dvadesetak sudionika sudjelovalo svojim zapažanjima u razmjeni misli o trikovima za uspjeh braka, o kulturi čitanja i moći pisanja, o praktičnosti knjige, knjigama za djecu – i djeci čitateljima. Odgovarajući na pitanje kako u dinamici braka pronaći vremena za čitanje, Prćić kaže da je stvar u uštedi.
»Pravi čitatelji jedva čekaju da nađu vrijeme kada otvaraju knjigu. To vrijeme često treba krasti, od zauzetosti televizijom i elektroničkim medijima. A imamo razloga radovati se knjigama. U mojim knjigama zagarantiran je sretan završetak.«
Svoju privrženost čitateljima i magiju kojom njegove knjige zrače, Prćić je ilustrirao razgovorom s jednim srednjoškolcem koji mu je rekao: »Imam jedinicu iz književnosti i nisam ni jednu lektiru pročitao u životu – ali jesam tvoju knjigu«. Čini se da nema bolje, niti neočekivanije preporuke za doći do njegovih knjiga.