Treća nedjelja došašća je tzv. Radosna nedjelja, što govori i činjenica da svećenik umjesto pokorničke ljubičaste, može izabrati misnicu roze boje. Radošću odišu i misna čitanja ove nedjelje, jer polako ulazimo u drugi dio adventskog vremena, pa nam je proslava Božića sve bliža. Ali i dalje u središtu stoji Ivan Krstitelj koji nas poziva da pripravimo put Gospodinu.
Osjećati radost
Uvijek mislimo kako pripremiti se za Gospodinov dolazak znači popraviti se, biti bolji, biti pobožniji, ali zaboravljamo da znači i biti radostan, a to nam poručuje i treća nedjelja došašća. Prvi kršćani su se, osim dobrih djela i bratske ljubavi, prepoznavali i po svojoj radosti. Radost nije osjećaj koji, ako je iskren, može biti u čovjeku skriven, izvana nevidljiv. Ona sija s lica onog koji je osjeća. Prorok Izaija govori: »Radujem se u Gospodinu, radujem…« (Iz 61, 10). Ove prorokove riječi trebaju biti izraz radosti svakog vjernika. One su bezvremenske i do danas pozivaju svakog da otkrije radost u Gospodinu. Za očekivati je da i današnji vjernici, kao i oni iz prvih vremena, pokazuju na svom licu radost susreta s Gospodinom. No, pogledamo li oko sebe teško ćemo pronaći kršćane koji se prepoznaju po ljubaznom osmjehu i dobrohotnom raspoloženju. Možemo okriviti teška vremena u kojima živimo za nedostatak kršćanske radosti. Istina je da je teško biti radostan kada oko sebe gledamo bijedu, ljude koji pate, a ne možemo pomoći. Isto tako, životne teškoće zahvaćaju i same kršćane. Nemaština, obiteljski problemi, bolesti i razne druge nedaće sastavni su dio života mnogih vjernika. Kako u takvom okruženju biti radostan? Kako se radovati kada život pritiska mnoštvom nedaća?
Izaija kaže: »Radujem se u Gospodinu«. Ovo »u Gospodinu« je ključno! Ako tražimo zemaljske razloge radosti, brzo ćemo shvatiti da su oni prolazni i teško se nalaze. Uvijek nam nešto fali, uvijek nas nešto tišti da bismo mogli osjećati zemaljsku radost. Čak i ako je pronađemo, ona je kratkotrajna, kao i sve drugo ovdje na zemlji. A tko se raduje u Gospodinu, može se radovati i bez ovozemaljskih razloga. To je radost koja traje, od koje čovjek sija, koja privlači i koja se može dijeliti.
Molitva i zahvalnost
Za radovanje u Gospodinu potrebno je ono na što nas poziva sv. Pavao u drugom čitanju: »Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.« (1Sol 5,16-18). Molitva je susret s Bogom. Po molitvi spoznajemo Božju dobrotu i njegov način djelovanja. Kroz nju njegujemo Božju prisutnost u svom životu i stječemo sposobnost osjetiti tu prisutnost, uočiti tragove njegovog djelovanja i prepoznati ga u svakodnevici. Naš način traganja za njim prestaje biti prizeman, ovozemaljski, te smo u stanju uočiti ga i onda kad nije sve lijepo i kad oni što ne vjeruju dovoljno misle da ga nema. Ali, da bi bili u stanju vidjeti Božju prisutnost i kad je teško, i kad molitve ostanu neuslišane, potrebno je raditi na kvaliteti molitve. Ona treba postati naše iskreno traganje za Bogom, susretanje kojem se radujemo, a ne nešto što obavljamo radi reda, bezvezno izgovaranje naučenog napamet u kojem su nam misli odsutne. Nije lako postići potrebnu kvalitetu molitve, ali važni su volja i nastojanje. I možda nikada nećemo biti zadovoljni, no ne smijemo se prestati truditi. Bog nagrađuje i naš trud.
Uz molitvu je vezana zahvalnost, one uvijek idu zajedno. Jer, u molitvi spoznajemo Božje djelovanje u našem životu, prepoznajemo Božju milost koja nas u svemu prati, te u zahvaljivanju prihvaćamo ono što od Boga primamo. U susretu s njim ne možemo prestati zahvaljivati, jer postajemo svjesni njegovog čudesnog djelovanja. Pa i onda kada nam je teško, kada dobivamo križ, dobivamo i snagu da ga možemo nositi, te strpljivost u čekanju onog boljeg što ima doći. Zato uvijek onaj tko moli taj i zahvaljuje, pa se taj i raduje. Kršćanska radost proizlazi upravo iz molitve i zahvaljivanja. Kada kroz molitvu spoznamo tragove Božjeg djelovanja u našem životu, radosni smo što je on uz nas, radujemo se u Gospodinu. Naša je radost ona prava, iskrena, kršćanska. I sve dok posjedujemo takvu radost svjedočimo svoju vjeru, donosimo ljudima Boga koji je ljubav, te ih svojom radošću pozivamo da se i sami u molitvi otvore Božjem djelovanju. Stoga radosno iščekujmo blagdan Kristova rođenja, kao i dan konačnog susreta s njim.