Priča mi prijatelj, sve iz prve ruke, da se oko drvocida koji se prije tri tjedna dogodio na Paliću sve radi da se ništa ne radi. Kaže on da je najveća prepreka za pokretanje istrage zbog teške krađe postojeća procjena stručnjaka Vojvodinašuma, koji su izračunali da između 200 do 250 metara posječenog drvoreda topola stoji 64.000 dinara (!), a da se novoj procjeni zbog smiješno niskog iznosa najviše opire upravo subotička sekcija Vojvodinašuma!

U aktivan nerad glede ovog barbarskog čina od početka su uključene i sve druge relevantne strukture, na čelu s gradskim rukovodstvom. Po riječima prijatelja, nitko se u Gradskoj kući ovim pitanjem ozbiljno ne bavi: gradonačelnik Bogdan Laban ni riječju se (javno) nije oglasio istim povodom, Gradsko pravobraniteljstvo nije podnijelo odštetni zahtjev, »ne zna se« tko treba pokrenuti postupak, Javno poduzeće Palić-Ludoš koje je upravljač zaštićenih područja u koje spada i pokojni drvored ni prstom da makne zbog nanijete velike štete... a sve što je do sada urađeno, uradili su isključivo »na svoju ruku« (još uvijek) član Gradskog vijeća zadužen za poljoprivredu Simon Osztrogonác i rukovodilac Odsjeka za poljoprivredu i poljoprivredno zemljište Grgur Stipić, i to isključivo zarad odgovornosti prema poslu koji obavljaju i poštovanju zakona.

Posljedice zataškavanja slučaja očite su i bez poznavanja detalja o tome što sve Grad ne radi na zaštiti dobara čiji je titular: policiji su zbog male procijenjene vrijednosti ruke u lisicama da bi, kako je u prvim reakcijama navođeno, pokrenula istragu zbog teške krađe. Umjesto toga, najteža kazna nalogodavcima ovog eko zločina (ako je uopće i bude) mogla bi biti plaćanje iznosa procijenjene štete i mandatna prekršajna kazna koja se, u ovisnosti je li riječ o fizičkoj ili pravnoj osobi, kreće u rasponu od pet do dvadeset tisuća dinara!

Još se jadnije lokalna samouprava ponijela u slučaju požara na imanju Simona Osztrogonca. Ništa se, čak niti najljudskije zanimanje za zdravlje svog visokorangiranog službenika, nije javno čulo iz Labanovog kabineta o slučaju koji po mnogim svojim elementima upućuje na mafijaški rukopis. Savez vojvođanskih Mađara, na čelu s predsjednikom Istvánom Pásztorom, ni riječju se nije oglasio povodom paljevine imovine svog člana u Bačkim Vinogradima, gdje susjedi i prijatelji pomažu Osztrogoncu da koliko-toliko sanira štetu.

Ako ovom dijelu priče dodamo i to da orwellovski nezainteresirana javnost također nije upoznata s novim detaljima oko požara (je li podmetnut ili ne, a ako jest, ima li tragova koji upućuju na počinitelje i nalogodavce), onda se kao jedan od zaključaka svakako nameće misao da se »poznata lica« počinitelja od iste te javnosti skrivaju u nadležnim institucijama različitog ranga. A kada se ostvari takva vrsta familijarnosti, frajeri odmah skuže – i raščiste stvar. Iza kojih prvo leti iverje, a zatim varniči do pepela.

Z. R.