Mjesto gdje se susreću Segedinski put i željeznička trasa, često »usko grlo« ceste ka sjeveru, obilježeno je u prošlosti s više velikih nevolja i opasnih događaja za grad i ljude. Fotografija iz travnja 1941. godine prikazuje ratno doba i srušeni nadvožnjak kod željezničke stanice nakon eksplozije i miniranja. Čitavo ovo okruženje sa širokim pojasom uz prugu stradalo je i u bombardiranjima 1944. godine. Stari nadvožnjak nastavio je život poduprt debelim drvenim balvanima ulivajući nesigurnost svima koji su ovuda prolazili i vozili. A onda se dogodila još jedna nevolja: baš na mostu su se 1957. godine sudarile dvije kompozicije, nakon što su otkazale kočnice u jednoj od njih. To je već prelilo »čašu žuči«... 

Subotičke novine pišu: »Poslednji sudar vozova na podvožnjaku uznemirio je mnoge stanovnike našeg grada. Pukim slučajem nije došlo do ljudskih žrtava. Međutim, to ne znači da jednog dana neće i do toga doći, ukoliko se opasnost ne ukloni i grad oslobodi jedne velike brige. Hiljade Subotičana i oni koji prolaze ovim međunarodnim drumom, nisu sigurni da im se jednog dana neće srušiti lokomotiva ili neki vagon. Suvišno bi bilo dokazivati kolike opasnosti prete već godinama...«.

Naredne godine napravljen je novi nadvožnjak, betonski, ukrašen kamenim pločama, s modernom rasvjetom.

Povremene poplave ispod nadvožnjaka su ostale, jednako kao i prije jednog stoljeća, o čemu također svjedoče fotografije iz prošlosti.