Ljudi vole serije, pogotovo one televizijske. Stari vic kaže da neki vole turske serije, jer imaju tužan kraj, neki vole španjolske, jer imaju sretan kraj, a najviše ljudi vole indijske serije, jer one nemaju kraj. Postoje i novinski serijali. Tako se u ovom broju našeg tjednika nastavlja serijal o kulturno-povijesnoj baštini Srba u Hrvatskoj, o obnovi i očuvanju te baštine.

Ne radim ovaj serijal i razgovaram sa Srpkinjama i Srbima koji žive u Hrvatskoj, povodeći se samo prema dobroj vijesti – evanđelju, gdje piše »Nema više Židov-Grk«, nego i zbog činjenice da živimo u vremenu koje karakterizira poništavanje uloge kulturnih memorija pri formiranju naših identiteta. Kako to? Pa nije se američki politčki filozof Francis Fukuyama probudio jednog jutra, te odlučio napisati Kraj povijesti i posljednji čovjek. O čemu se zapravo radi?  

S tvrdnjom Fukuyame i neoliberalnih  bankarskih poglavara o okončanju historije i priznavanju noeliberalne demokracije, kao krajnjeg oblika vladavine čovjeka, dovedeno je u fokus i pitanje samorazumijevanja čovjeka, koji je pretendirao da svoju ljudskost i njeno humanističko samorazumijevanje univerzalizira i uzdigne u rang transcedentalnog horizonta. I lijepo smo nakon moderne počeli falširati, dakle, živjeti s greškom. Jednostavno rečeno, prohujalu modernu epohu, koja je odavno iza nas, karakterizirali su racionalnost i funkcionalnost, ali i poriv kulturne moderne, dok naša aktualna postmoderna epoha izražava samo funkcionalane zakone države i ekonomije, tehnike i znanosti, ali bez poriva za kulturnom postmodernom.

Ruski religijski i politički filozof Nikolaj Aleksandrovič Berđajev je napisao i kako se u »historijskom u pravom smislu otkriva suština bića, otkriva unutrašnja duhovna suština svijeta, unutrašnja duhovna suština čovjeka, a ne samo vanjska pojava«.

Treba to imati u vidu i u situaciji da se u »malo« širem podneblju, osim ovog našega, nestaje duha, kvalitetu zamjenjuju količine. U civilizaciji, kao i uvijek, nužno vlada ekonomizam, a kultura se danas svela na refleks, iluziju, više nije realnost društva. 

Velike filozofije i velike umjetnosti sada nema, ali nema nazad i baš zbog toga trebamo čuvati duhovne dubine koje se nalaze i u kulturno-povijesnoj baštini. 

Ali! Zato imamo vijest kako je počeo najbolji advent u Europi, a di bi bilo, nego u Zagebu. Prema vijestima, na frekventnim lokacijama prodavači mogu zaraditi i 60.000 kuna u mjesec dana. Možda bi se i Isus u slučaju da ponovno dođe iznenadio kako se ljudi pripremaju za proslavu njegovog rođendana.

A u vezi s povijesnom memorijom, ali bez kulture, predsjednik Programskog savjeta RTS-a Milivoje Pavlović smatra da emisija Da možda ne, koja je bila posvećena presudama Haškog tribunala, odudara od uređivačkih standarda te kuće. A zbog čega?

Kaže Pavlović »da se priča okrenula iz rasprave o presudi Haškog tribunala kojom je utvrđena odgovornost hrvatske države i da je u presudi napisano da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH u raspravu o odgovornosti Srbije... ...a to je da je Srbija izvršila agresiju i onda se sve pretvorilo u razgovor o srpskoj odgovornosti«. 

E da, ta surova povijest. I nema unazad, pogotovo kad se počine ratni zločini. Tako i oni počinjeni u Ahmićima.

Z. S.