Zadesio vas je požar koji ste preživjeli ali vam je koža oštećena i vi ne brinete, jer postoji kopija koja je napravljena, rođena, rasla, disala i razmišljala da bi se njezini dijelovi tijela našli vama na raspolaganju ako nekad zatreba. Pomisao od koje se ježite, zgražavate? Vjerujem. Dalje, otkazuje vam jedan od vitalnih organa i vaš život visi o koncu ali opet, nema prostora za brigu, jer nekad, kad ste se i vi rodili, »rodila« se i vaša kopija, isti kod, isto sve, a različita namjena. Ta kopija je vaš anđeo čuvar, kec u rukavu, vaša čarobna lampa? To je kopija koja je nastala, rasla, disala, osjećala i brinula o sebi da bi umrla za vas. Život vam visi o koncu, a konac o kom visi život vašeg spasa je u vašim rukama. Tko ima pravo nastaviti živjeti i kad smo to postali gospodari smisla drugih života?
Vjerodostojna ekranizacija
O ovoj temi snimani su mnogi filmovi, vođene brojne debate i eksperimenti i koliko god brutalno zvučao ovaj uvod, nadam se da vas je potaknuo i uspješno najavio tematiku današnje preporuke. Film Ne daj mi nikada da odem (Never let me go) je rađen po istoimenom romanu japanskog pisca Kazua Ishigura. Radnja prati odrastanje tri junaka: Kathy, Tommy i Ruth, klonova koji su došli na svijet kako bi donirali organe i time ostvarili smisao svog postojanja.
Udruženi Mark Romanek, koji je režirao ovaj film i Alex Garland, koji je potpisao scenarij, dosljedno su prenijeli scenu iz romana s učinkovitim nabojem emocionalnog i psihološkog. Glavnu trojku u filmu igraju Carey Mulligan u ulozi Kathy H, Andrew Garfield u ulozi naivnog i dobronamjernog Tommyja i Kiera Knightley kao Ruth.
Prvi dio filma prati djetinjstvo Kathy, Tommyja i Ruth smještenih u engleskom internatu Hailshamu, mjestu osmišljenom i stvorenom da brine o klonovima, potiče njihove talente i kreativnost vješto skrivajući od njih poentu njihovog postanka i ostanka. Jedna nastavnica im otkriva da su oni stvoreni kako bi donirali vitalne organe i da neće imati pravo na normalni život, niti priliku da stvaraju vlastite obitelji, a da će svoje živote okončati na operacijskom stolu. Iako stvoreni u svrhu doniranja, klonovi su prije svega ljudi i htjeli to ili ne oni razvijaju i svoja osjećanja, pa se tako Kathy zaljubljuje u Tommyja ali kako to biva i u drugim filmovima, običnije tematike, Tommy ljubav razvija s Ruth. Taj ljubavni trokut je jedna od priča koje se protežu kroz živote ove trojke.
Nadmoć ljubavi nad opasnim znanstvenim pokusima
Drugi dio filma radnju smješta u jedno gospodarstvo u kom Kathy, Tommy i Ruth upoznaju i druge klonove istih sudbina. Razvoj okolnosti Ruth stavlja pred priliku da upozna svog originala ali joj to ostaje neispunjena želja i veliki teret s kojim živi. U potrazi za originalima od kojih ili za koje su nastali ovi nedužni duplikati žive svoje naizgled beznačajne živote i počinju razdoblje doniranja. Prava poruka i veličina ove priče je u univerzalnosti pitanja koje postavlja i tiče se smisla života, besmrtnosti, snage ljubavi i oprosta i prije svega prava na dostojanstven život i sreću. I sve dok klonovi osjećaju i mogu voljeti i dok čovjek ipak ne može uništiti čovjeka, u ljudima daje nadu za budućnost u kojoj ljubav pobjeđuje svu iskrivljenost i pogrešna skretanja.
Film se završava scenom kojom i počinje: zatvara životni krug. Tommy je na operacijskom stolu i smiješi se djevojci koja ga promatra – Kathy. To je ujedno i njihov posljednji susret.
Ne daj mi nikada da odem je film koji će svatko drugačije doživjeti i na emocionalnom, psihološkom i kognitivnom planu. Želite li ga gledati kao znanstvenu fantastiku, realistički film, dramu, ljubavnu priču ili bilo što drugo, odlučit ćete sami. Sigurno je da će vas uzburkati i da ćete otkriti njegovu humanost ali i surovu realnost.
