S dugovima više nema šale. Barem onima za komunalne usluge. Opomenut će vas kulturno nekoliko puta, ponuditi da platite na rate, a onda vas baciti u čeljusti izvršitelja. A to »čeljusti izvršitelja« znači da će dug od nekoliko tisuća dinara dok ne trepnete ili, da budem precizna, dok ne stigne na prinudnu naplatu biti uvećan dva-tri puta. Prvo se na osnovni dug ugradi naravno izvršitelj, i to odmah s maksimalnim iznosima svojih troškova. Ako još dođe do sudskog spora, vratolomno će dug od primjerice 4.000 dinara narasti na 12.000. I naplaćuje se bez pardona. Umanjenjem plaće, mirovine popisom stvari, a kod većih dugovanja i prodajom stanova. Bilo je takvih slučajeva i u Somboru. Otišao stan na dug za grijanje. Možda će otići i jedna kuća. Nema ona veze s daljinskim sustavom grijanja, ali ima njen vlasnik. Kakve je sreće, možda će ovih dana izvršitelji pokucati i na vrata Milana Brkljača iz Sombora. Razloga za to će imati, jer Milan za vodu duguje 173.000 dinara. Vodomomjer je na njegovom imenu, pa je i njegov dug. I tu bi trebala biti točka, ali nije. Jer to je dug ne samo Milanov već i šest drugih kućanstava, koji, da paradoks bude veći, pitku vodu u svojim domovima imaju upravo zahvaljujući Milanu, koji je smatrao da dobar susjed treba pomoći u nevolji. A tu nevolju imali su njegovi susjedi koji su izgradili nelegalne objekte, te zbog toga nisu mogli dobiti gradsku vodu. Zato su i zamolili Milana da se priključe na njegov vodomjer, a dogovor je bio da će utrošenu vodu plaćati svi. I kako to obično biva kod našeg svijeta, dogovor se brzo zaboravio i brzo se izigraju oni koji su pomogli. I tako se stiglo do tih 173.000 dinara koliko danas Milan duguje Vodokanalu. Obijao je on vrata i Vodokanala i odjela za komunalne poslove, ali svugdje isti odgovor: ne mogu mu pomoći. On je vlasnik vodomjera, dug je na njemu i platiti se mora. Kako? To one koji su ispostavili račun ne interesira. Kažu, mogu mu pomoći tako što će dug platiti na rate, a odnosi između susjeda nisu njihova nadležnost. I još kažu nije Milanov slučaj usamljen, jer u svim somborskim divljim naseljima na takav se način rješavala opskrba vodom i dok su susjedi korektni, problema nema. Ali kada stvari krenu po zlu uvijek netko ispašta, a htio je samo pomoći. 

Z. V.