Brojna srpska kulturno-povijesna baština nalazi se u Hrvatskoj, što je iznimno važno za očuvanje identiteta srpske manjine u Hrvatskoj. Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina Hrvatska osigurava ostvarivanje posebnih prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina, među kojima i kulturnu autonomiju održavanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture te očuvanje i zaštitu svojih kulturnih dobara i tradicije. Vlada Hrvatske u programe zaštite i očuvanja kulturnih dobara uključuje i zaštitu i očuvanje kulturnih dobara nacionalnih manjina u Hrvatskoj i za to osigurava odgovarajuća financijska sredstva na temelju javnog poziva, sukladno Zakonu o financiranju javnih potreba u kulturi. Nositelji su: Ministarstvo kulture i Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. 

Na sjednici održanoj 24. kolovoza ove godine Vlada Hrvatske donijela je Zaključak kojim se utvrđuju Operativni programi za nacionalne manjine za četverogodišnje razdoblje, do 2020. Među ostalim, u ovom programu se navodi kako će Vlada Hrvatske pružati  financijsku potporu za unaprjeđenje uvjeta rada u postojećim objektima koji su u vlasništvu ili ih koriste nacionalne manjine u Hrvatskoj, a u sklopu programa obnove uništenih ili oštećenih spomenika kulture obnavljat će se spomenici značajni za identitet nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Vlada će osigurati i sredstva za adaptaciju vjerskih objekata nacionalnih manjina, koji imaju status spomenika kulture.

 

Kulturno i znanstveno središte

 

Primjera dobre prakse u svezi financijske potpore hrvatske Vlade za obnovu i zaštitu kulturno-povijesne baštine Srba u Hrvatskoj ima mnogo. U prvom dijelu ovog serijala donosimo priču o obnovi rodne kuće Milutina Milankovića (1879. – 1958.) u Dalju. Milanković je najpoznatiji srpski geofizičar, klimatolog i astronom. Predavao je na beogradskom Sveučilištu nebesku mehaniku i teorijsku fiziku.

»Dogovor o obnovi kuće utvrđen je 2005., a obnova je započela 2006. godine. Hrvatska i Srbija su osigurale inicijalni dio sredstava zaslugama pojedinaca iz vlada dviju država: ondašnjeg ministra za znanost u Vladi Srbije Aleksandra Popovića i tadašnjeg potpredsjednika Vlade Hrvatske Slobodana Uzelca. Srbija je uložila oko 250.000 eura za građevinsku obnovu kuće, a Hrvatska oko 40.000 eura za opremanje dijela muzejske postavke. Ukupno je u obnovu i opremanje kuće, uređenje dvorišta i stvaranje stalne postavke izložbe o Milankovićevom životu i djelu uloženo oko 700.000 eura. Najveći dio tih sredstava osiguran je iz proračuna Općine Erdut, a manji dio putem natječaja i projekata. Radovi na uređenju kuće i dvorišta dovršeni su 2009. godine, a stalna postavka izložbe se još uvijek dopunjava«, kaže ravnatelj Kulturnog i znanstvenog centra Milutin Milanković Đorđe Nešić, koji je sudjelovao u obnovi rodne kuće kao jedan od inicijatora i kao stručni suradnik za društvene djelatnosti u Općini Erdut.

KZC Milutin Milanković osnovan je 2009. godine s ciljem da nastavi posao oko opremanja kuće, uređenja stalne izložbene postavke i realizacije programa koji će kuću činiti važnim kulturnim i znanstvenim središtem. 

»Kuća se sastoji od muzejskog dijela u prizemlju sa stalnom postavkom izložbe o Milankoviću i radnog dijela na katu, gdje se ostvaruju raznovrsni društveni sadržaji: znanstveni skupovi, književne večeri, glazbene večeri, likovne izložbe, seminari, radionice, predavanja… Što se tiče Milankovića, Centar posjetiteljima nudi dokumentarno-igrani film o znanstveniku, kompjutorski program – vodič kroz Milankovića za početnike i stručno vodstvo kroz stalnu postavku izložbe. Prošle godine instaliran je teleskop u dvorištu Milankovićeve kuće i počela je s radom astronomska grupa. U planu je da se oko kuće i duž šetališta uz Dunav postavi Milankovićev planetarij, dužine 1,5 km u edukativne i turističke svrhe. Centar brine o održavanju i daljnjem opremanju kuće. Sredstva za programske sadržaje osiguravaju se u proračunu Općine Erdut i putem natječaja na kojima KZC sudjeluje sa svojim projektima. Centar nema stalno zaposlenih osoba«, kaže Nešić, koji dužnost ravnatelja Centra obavlja volonterski.

 

Skladište uspomena i inspiracija za rad

 

Đorđe Nešić kaže da se u rodnoj kući Milankovića održavaju i programi srpske kulture, a centar je otvoren za sve kvalitetne programe.

»KZC nije registriran kao manjinska srpska ustanova. Pošto je Milanković znanstvenik svjetskog ugleda, cilj je da i prezentacija njegovog djela bude širokog spektra. S radošću možemo reći da su kuću posjetili brojni svjetski znanstvenici, kao i poštovatelji Milankovićevog djela iz cijelog svijeta, učenici i studenti iz brojnih europskih država. U kulturnom dijelu sadržaja realiziraju se i programi srpske kulture. Održali smo četiri znanstvena skupa: o Jakovu Ignjatoviću, Đorđu Ociću, Milutinu Milankoviću, kao književniku i o Milanu Kašaninu, ali Centar je otvoren za sve kvalitetne programe. Krajnji cilj rada KZC-a je da Milankovićeva kuća bude redovna destinacija školskih i studentskih ekskurzija s obje strane Dunava, da kuća bude stjecište poznavatelja i poklonika Milankovićevog djela iz cijelog svijeta. Siguran sam da će tako i biti, jer interes za Milutina Milankovića, u svjetlu globalnih klimatskih promjena, u stalnom je porastu.«

Nakon što je Milanković upisao Gimnaziju u Osijeku 1889., on više nikada nije stalno živio u rodnoj kući, ali joj se stalno nakratko vraćao. O stogodišnjici Milankovićevog rođenja Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Osijek 1979., proglašava kuću nepokretnim spomenikom kulture, a propadanje rodne kuće Milankovića počinje osamdesetih godina prošlog stoljeća.

»Milanković napušta svoju rodnu kuću još 1889. godine, kada upisuje realnu gimnaziju u Osijeku, ali stalno joj se vraća i vezan je uz nju na bašlarovski način, kao uz kolijevku, jedino sigurno čovjekovo utočište u svemiru. Kao đak i student preko ferija, a kao sveučilišni profesor za ljetnih mjeseci, Milankoviću je rodna kuća skladište uspomena i inspiracija za rad. Još kao dječak očaran je zvjezdanim nebom iznad Dunava i rodne kuće koji su tada, dok dunavska obala nije bila utvrđena, činili cjelinu. Između dva svjetska rata kuću održavaju Milutin i njegov brat Bogdan koji živi u Sarajevu. Kuća je znatno stradala 1945. godine prilikom oslobađanja Dalja. U njoj je nekoliko godina smještena zemljoradnička zadruga, a potom narodna milicija, koja u kući ostaje sve do 1980. godine. Propadanje kuće počinje iseljavanjem milicije i useljavanjem beskućnika u nju. Otkako se iz kuće iselila narodna milicija, o njoj, iako je zaštićeni spomenik kulture, nitko ne vodi brigu. Kuća je u narednih dvadesetak godina toliko devastirana da je bilo opasno, ne samo ući, nego i prolaziti pored nje.« 

Projekt cjelovitog obnavljanja rodne kuće Milankovića nije tapkao u mjestu. Završen je za četiri godine. Ova kuća je dio mjesne baštine Srba u Dalju, tj. u Hrvatskoj i otvorena je za posjetitelje i realizaciju programa. Činjenica da je kuća obnovljena zajedničkim sredstvima hrvatske i srpske vlade te Općine Erdut pokazuje primjer dobre prakse obnove i zaštite kulturno-povijesne baštine Srba u Hrvatskoj.

Z. Sarić