Ulazimo u vrijeme došašća. To je dio liturgijske godine kada se posebno naglašava budnost i iščekivanje Kristovog dolaska. Ali, ne samo dolaska koji slavimo na Božić, kao njegovo rođenje, nego svoje misli usmjeravamo i na drugi Kristov dolazak, za koji ne znamo kada će točno biti. Simbol budnosti u tom vremenu iščekivanja su mise zornice, koje se slave prije svitanja, a naše rano ustajanje pokazuje spremnost i revnost u budnom očekivanju Gospodinova dolaska. Vrijeme došašća je vrijeme priprave, koja u kršćanskom smislu znači obraćenje, pokoru, kajanje. Ipak, ta je priprava u radosnom ozračju jer se očekuje susret s Gospodinom. Sva liturgijska čitanja u vremenu došašća pozivaju na budnost, revnost, bdijenje; najavljuju dolazak onog koji se očekuje. Starozavjetno očekivanje, koje su najavljivali proroci, ispunilo se na Božić, no za nas su ti pozivi na budnost i dalje aktualni, jer je naše vrijeme opet vrijeme iščekivanja, ali sada drugog Kristovog dolaska za koji znamo da će se dogoditi, jer nam je on rekao da će ponovo doći. Ali, isto tako nam je potvrdio neizvjesnost iščekivanja, jer samo Otac nebeski zna kada će to biti.

 

Isus poziva na budnost

 

Ovo došašće započinje prispodobom u kojoj nas Isus poziva na budnost. Naime, on učenicima govori o slugama koje je gospodar ostavio i otišao na put. Sluge ne znaju dan njegovog povratka, te moraju obavljati sve povjereno, jer bi svaki čas mogao biti čas u koji gospodar dolazi (usp. Mk 13, 33-37). Time aludira na svoj drugi dolazak, a njegovi učenici, tj. mi smo sluge koji moraju biti u pripravnosti jer ne znamo kada će se on zbiti. Poziv na bdijenje za nas znači bdjeti u vjeri i ustrajati u življenju evanđelja. Budući da ne znamo kada će on ponovno doći, naša budnost treba biti neprekidna. On nas svojom prispodobom na to upozorava. Neizvjesnost može u nama izazvati strah, jer ne znamo ni vrijeme, ni način njegovog dolaska. No, taj strah treba zamijeniti aktivnim zalaganjem u življenju vjere, nasljedovanju evanđelja, širenju Božjeg kraljevstva na zemlji.

Isusov »Bdijte!« koji u prispodobi označava nespavanje, poziv je na oprez, i to vjerski oprez. Poziv na neprekidnu budnost još od prvih kršćanskih vremena značio je vjersku revnost i duhovnu pripravnost. I kao što Isusov poziv na budnost ne znači puko fizičko nespavanje, već vjersku aktivnost, tako i mi u vrijeme došašća ranim ustajanjem još za mraka, kako bismo slavili svete mise zornice, zapravo pokazujemo svoju vjersku spremnost i iščekivanje. No, vrijeme našeg vjerničkog bdijenja nije ograničeno samo na vrijeme došašća, nego je cijeli kršćanski život usmjeren pripravi za konačni susret s Kristom.

Isto tako, Isusov poziv na bdijenje znači poziv na ispunjenje zadaće koja nam je povjerena u svijetu, a to je svjedočiti vjeru djelima, donositi Krista i njegovu ljubav drugim ljudima, a ne živjeti ovaj život kao da poslije njega nema ništa. Jer, nakon ovog života započinje pravi život u kojemu ćemo se suočiti s Kristom i svojim djelima.

 

Oteti se spavanju

 

Suprotno onome koji bdije je onaj koji spava. Vjerska pospanost velika je opasnost za suvremenog kršćanina. Upadnemo u nju a da nismo ni svjesni koliko je uzela maha. Svakodnevne obveze, problemi, umor od posla i raznovrsnih briga razlozi su zašto ostavljamo svoj duhovni život po strani, da čeka neka bolja vremena. Zaboravljamo da Gospodin može doći već sada, pa onda više nema vremena da se stavimo u stanje vjerske budnosti.

Događa se i da zapadnemo u vjersku rutinu, koja nas opet stavlja u stanje nepripravnosti. Idemo na misu, molimo se, ispovijedamo se, ali to sve činimo iz navike. Ne proničemo dublje u to što nam Gospodin nudi kao sredstvo preko kojeg se s njim susrećemo i vjerski izgrađujemo. Doživljavamo sve kao vjerske dužnosti koje obavljamo, ali rutinski, bez uključivanja srca, te sve ostaje površno i neplodno za naš duhovni rast.

Izazov je kršćanima oteti se vjerskoj pospanosti. Teško je uz teret svakodnevice raditi na duhovnoj izgradnji i biti istinski širitelj evanđelja. Isto tako je teško oduprijeti se upadanju u vjersku rutinu i svaku molitvu, misu, ispovijed doživjeti kao istinski susret s Bogom od kojeg se hranimo kako bismo mogli izvršiti svoje kršćansko u svijetu. Nije lako bdjeti. Teško je ostati budan kada ti se spava, tako je teško ostati i vjerski budan. Zato neka nam ovo došašće bude vrijeme kroz koje ćemo se vježbati u budnosti, kako bismo i nakon njega mogli spremno očekivati Kristov dolazak.