Da se kojim slučajem broj pregleda na youtubeu može mjeriti s brojem prodanih albuma LP-ja (gramofonskih Long Playa), makar to bilo umanjeno i za jednu decimalu, splitski sastav Dječaci danas bi zacijelo imao onu vrst regionalne slave kakvu su svojedobno imali Azra, Bijelo dugme, Leb i sol... Dobro, usporedba s Bijelim dugmetom, bar kada je u pitanju »ideja i poruka« – bez obzira na »generation gap« (generacijski jaz) – sigurno nije najumjesnija, ali je ona poslužila samo kao primjer opsega popularnosti. Zacijelo najpoznatiji i najpopularniji Lovrinac danas ima preko 6,5 milijuna pregleda (bolje rečeno preslušavanja) na youtubeu, a vrlo visoki broj posjeta svakako imaju Bile starke i Narodna s oko 4,5 milijuna, Dalmacija s blizu tri i pol (milijuna), Miris (2,4), Maci (1,4)... Usporedimo li to s drugim današnjim sastavima s prostora bivše Jugoslavije, vjerojatno ih premašuje samo Dubioza kolektiv, čija Himna generacije na youtubeu ima preko 27 milijuna pregleda! Ali, bilo bi i više nego neprilično o Dječacima pisati samo na temelju popularnosti na netu, jer se na taj način suština njihovog vokalno-glazbenog izraza opasno može približiti usporedbi s nekom od brojnih kreštaljki s ovih prostora.
Koliko im se god žanr svodi uglavnom na rep (kako za sebe kažu na svojoj službenoj internetskoj stranici) i hip-hop (kako ih često drugi definiraju), toliko im je stvaralački opus ograničen jedino maštom za koju se mirne duše može reći da je raskošna. Tematski pokrivaju gotovo sva područja života današnjeg društva, a njihova inteligencija, neupitna obrazovanost i vrhunski smisao za humor naprosto vrcaju iz svake numere koju naprave. Iako zborski tvrde kako im pjesme nisu socijalno angažirane, upravo ih njihovi tekstovi u tome demantiraju. A tekstovi... Ako ih se pažljivo sluša nerijetko će natjerati suze, bilo od smijeha bilo od tuge; bilo da je riječ o već spomenutom Lovrincu ili pak o pjesmi Siromašan, koja, osim što pogađa u srž problema tranzicijskog društva, pogađa i ravno u srce (naravno, tko ga »ima«). A kada smo već kod smijeha, iako to izravno nema toliko veze s njihovom muzikom koliko s popularnošću, njihovi intervjui prava su poslastica za sve kojima mrzovolja nije vrhunac užitka. Kao »preporuku u preporuci« u ovom dijelu izdvojio bih njihov kolektivni intervju pod nazivom »Vraćam se u srednju: Dječaci« (www.srednja.hr) u kojoj Vojko Vrućina, Ivo Sivo i Zondo (tako se oni u javnosti zovu) na sebi svojstven način govore o svom školovanju i onima koji su ih kroz taj proces vodili.
Poseban, i nezaobilazan, dio priče o Dječacima (kojima je ime dao Zondo, kojemu je opet pravo ime Danijel Simon, inače jedan od rijetkih Zagrepčana koji u Splitu nije samo ljeti nego cijele godine) čine njihovi video spotovi. Naime, tek kada se odgledaju, Lovrinac, Miris, Shopping, Kamiondžije, Siromašan... dobijaju kompletnu, perfektnu kratku filmsku priču u kojoj su do detalja razrađene izuzetno zrele ideje za koje Vojko i Ivo tvrde da im je autor Zondo. Ali, umjesto prepričavanja, to jednostavno treba vidjeti. Ono po čemu se (osim po tekstovima, naravno) Dječaci ne razlikuju mnogo od većine ranijih i sadašnjih bendova je ogromna razlika između njihovog studijskog i »proizvoda« uživo. Dovoljno je samo pogledati njihove nastupe, na prošlogodišnjem Porinu (Struja) ili cjelovečernji koncert na Exitu 2012., pa se uvjeriti u to kako je samo rijetkima poput Márte Sebestyén ili Muzsikása, primjerice, svejedno pjevaju li ili sviraju pred toncem u studiju ili publikom na bini.
Za ovu grupu, koja svojim bezdlačnim jezikom – poput nekoć Feral Tribunea ili danas riječkog sastava Let 3 – reže sve pore bolesnog društva, vezana je još jedna zanimljivost. Sjećate se Jure Stublića i njegovog E, moj druže beogradski s početka devedesetih i E, moj druže zagrebački Bore Đorđevića kao promptnog glazbeno-političkog odgovora? S Dječacima je stvar slična, ali bitno drugačija. Naime, nakon što su prije nešto više od dvije godine objavili Mladu časnu, duhoviti song na temu uzaludnosti ovog poziva, vrlo brzo se – i to u istom stilu i žanru, što je zaista bitno istaknuti – javila nepoznata Mlada časna s pjesmom Dječaci, a na temu ispraznosti njihovih života. Slobodni duhom i »nikom slični« (kako za sebe također kažu) Dječaci su autoricu pod nazivom Mlada časna pozvali da zajedno nastupe na prvom sljedećem koncertu.
I, kada smo već kod koncerata – umjesto nabrajanja njihove biografije, albuma (tri do sada) i nagrada koje svakako možete naći na njihovoj službenoj stranici (djecaci.net) – obavijestimo naše čitatelje u Zagrebu da Dječaci upravo večeras nastupaju u Vintag Industrial Baru (Savska cesta 160). Ako ste zakasnili, ništa zato – vratite se compu. I uživajte.
