Jedne večeri Drugoga svjetskoga rata, najmlađe dijete, djevojčica s fotografije Kata Pejić, Opacina (rođ. 1935.), spavajući s majkom u krevetu, iznebuha je zapjevala pjesmu koju je protekloga dana čula na sokaku: »Nas dva brata, oba ratujemo, šta ćeš majko, ako poginemo. Mila majko, žali nas jednako, il jednako, il nemoj nikako.«

Mati Eva (rođena Đanić, Đanina, 1895. – 1967.) udana Pejić, Opacina, je zaplakala. Njezina dva sina, Stipan i Antun, od kad su narukovali (odazvali se vojnom pozivu), nisu se javili.

 

Mobilizirana braća

 

Stipana, rođenog 1922. g., (na fotografiji prvi u drugom redu, stoji nama s lijeve na desnu) je mobilizirala mađarska vojska u vrijeme mađarske države na ovim prostorima. Nitko nije znao kamo je odveden. Svaki trag se izgubio, i mati i otac Pava Pejić, Opacin (1890. – 1958.) sjedi u prvom redu, treći, nama s lijeve na desnu i cijela obitelj s fotografije je tražila bilo kakav nagovještaj o njihovom sinu i bratu. On je imao djevojku i očekivali su njegovu ženidbu, ne vjerujući da netko može tek tako nestati.

Antuna, rođenog 1924. g., (na fotografiji drugi u drugom redu, stoji nama s lijeve na desnu), je mobilizirala ruska vojska. Antun je živio u Bukovačkim salašima. Od ranoga djetinjstva (9 godina) je služio kod gazde koji nije imao djece. Bio je dobro i vrijedno dijete. Svojim vrlinama je osvojio gazdu i gazdaricu, te su ga oni držali kao svoje rođeno dijete. Antun je izrastao u poštenoga i vrijednoga momka. U svojim razgovorima gazda i gazdarica su nedvojbeno davali do znanja da će on biti njihov nasljednik. Antun je svirao frulu i ljudi su se divili s kakvom je virtuoznošću svirao.

Sjedeći pored prozora, jednoga ratnoga dana, majka Eva je kriknula: »Eno priko polja ide Tunin gazda brez Tune. Mora bit da se štogoda desilo.«

Majčina intuicija nije prevarila. Gazda je došao priopćiti da joj je sin mobiliziran. Ništa nije mogao ponijeti sa sobom, samo su mu naredili da ponese svoje dvije frule. To je bilo sve što su znali o nestanku svoga drugoga sina. O njemu, kao i o prvome, nikada više nisu ništa čuli. A, tražili su... Nitko, pa ni Crveni križ nije mogao ništa saznati o njihovim sinovima.

 

U ganku Opacine kuće

 

Prošao je Drugi svjetski rat s najvećim žrtvama civila u ljudskoj povijesti. Sonta je također dala nevine i civilne i vojne žrtve. Puno je ovakvih i sličnih životnih priča o kojima duboko razmišljamo. Stipa i Tuna, dva brata Opacini iz Sonte su zbrisani s lica zemlje kao i mnogi drugi.

Fotografija je snimljena 1942. g., u ganku obiteljske kuće. Osim opisanih osoba, treća u redu, nama s lijeve na desnu stoji Evina i Pavina kći Ana (1921. – 2005.). Do nje je sin Mata (1926. –1984.) i sin Pava (1920. – 1969.). Do njega je bio na fotografiji sin Pera (1929. - nepoznata godina smrti, a fotografija je izrezana). U prvom redu, nama s lijeve na desnu četvrta osoba, stoji sin Ivan (1932. –2006.). 

Mala Kata je odjevena u narodnu nošnju, suknju, bluzu i pregač. Kosa joj je upletena u dvije pletenice, podignute s jedne i druge strane glave i spojena na tjemenu uzicom od šarene vune. Takva frizura se zove pletenice, a nosile su je samo djevojčice. Ispod suknje su prišivene na podsuknji, na skuta, čipke, ekleraji. Ovako opasane da se vide ispod suknje su značile »iroški se urediti«. Mati je također u narodnoj nošnji koju krasi voskani pregač, tj. pregača rađena tehnikom batika koja je i danas u svijetu iznimno cijenjena. Batik tehnika se sve do početka Drugoga svjetskog rata radila i u Sonti. Kći Ana koja je netom rodila, nosi bijelu maramu i bluzu trenutne lokalne mode.

Opacina kuća je bila mala, bijela, čista, s mirisom na svježe vapno s kojim je bila oličena, s krovom od trske, već za Uskrs okružena ljubicama i zumbulima. Majka Eva je jako voljela cvijeće. Sadila ga je gdje god je stigla. Svoju djecu je »zarazila« ljubavlju za cvijeće, te su i sinovi i kćeri neumorno njegovali cvjetni vrt. Osobno, kada bih ranijih godina čula pjesmu Kućica u cvijeću, neminovno mi je u mislima lebdjela slika Opacine kuće. Do današnjega dana slika se nije promijenila, baš kao i slika vječno ožalošćenih roditelja, braće i sestara.