Dragi Dnevniče,
jutros sam ustala jaaaaako rano. Toliko rano da je još bio mrak. No, nije mi bio problem jer sam znala da je danas 24. studenoga! Dan kada idem na nagradni izlet u Osijek. Osvojila sam ga na XVI. Pokrajinskoj smotri recitatora na hrvatskom jeziku koji je organizirala Hrvatska čitaonica. Jako sam željela ići na izlet jer uvijek sam samo slušala priče kako su se extra proveli. E sad sam se i ja extra, extra provela. Ne mogu baš sve ispričati, ali evo nekoliko informacija:
U 6 ujutro (po mraku) smo krenuli iz Subotice. Putom smo stajali kako bi se u autobus ukrcali i drugi recitatori iz Male Bosne, Tavankuta, Đurđina, Lemeša, Berega, Sonte, Vajske, Plavne... do granice bio nas je pun autobus. Društvo samo tako. Brzo smo se skontali i upoznali.
Po dolasku u Osijek prvo smo otišli u Dječje kazalište Branka Mihaljevića gdje smo pogledali predstavu Nije me strah. Uh, nisam smjela tamo nikome priznati, ali predstava je u nekim momentima bila toliko realna da me doista bio strah. No na kraju smo se svi opustili i shvatili da se i nismo trebali plašiti. Kažu da je ova predstava osvojila već brojne nagrade, sad znam i zašto.
Nakon predstave imali smo prijem. Dočekali su nas i pozdravili vijećnici Grada Osijeka Vladimir Ham i književnica Ivana Šojat Kuči, te ravnatelj Dječjeg kazališta Ivica Lučić i naša draga domaćica Ljerka Hedl, bez čije pomoći ni ovaj dan ne bi bio tako poseban. Neki od nas su i recitirali. Bilo je puno medija, snimali su nas!
Potom smo otišli u Muzej likovne umjetnosti gdje smo pogledali dvije izložbe i imali malu radionicu. Bilo je ok.
Najviše mi se svidjela šetnja pored Drave i fotkanje na mostu i tijekom šetnje. Dan je bio kao poručen. Sunce je pržilo! Da, da, da! Pržilo koncem studenog. Nevjerojatno ali istinito. Jakne su nam bile višak ali smo ih ipak nosili. Zato su nam selfiji i ispali tako moćni!
Ručak su nam pripremili naši dragi franjevci. Prvo smo posjetili crkvu koja je, btw, puuuuna anđela, nismo ih uspjeli prebrojati. Mislim da ih ima stotinu. Za slasticu smo dobili vanilice smajlija XXL veličine. Ooooo, odlični su bili!
Još malo smo se prošetali Tvrđom, fotkali naravno, družili i tako to, a uspjeli smo na kratko, doduše veeeeoma kratko, svratiti do Porta nove a bio je još i Black Friday! Trebam li ti išta dodati?
Na koncu ipak smo morali doma, ali ne smeta, bilo je baš kako sam i očekivala.
Što?... Što?... Očekuješ još nešto?... Paaaa, za sada neću ništa reći, još nije za priču ali da znaš nešto se valja!
Sigurno ću se i sljedeći put javiti da recitiram. Kad bolje razmislim, to je baš cool. Odoh sanjati, da ne prekidam priču iz Osijeka!
Lijepo sanjaj i ti, Dnevniče!
