U ovo predizborno vrijeme, pred izbore za nacionalna vijeća nacionalnih manjina, održavali su se i održavaju se brojni okrugli stolovi, seminari i debate na temu položaja nacionalnih manjina, uloge nacionalnih vijeća, načina izbora, financiranja izbora, diskriminacije itd.
Na jednom od tih skupova profesor Goran Bašić istaknuo je jednu značajnu stvar koja se često u javnom diskursu, kada je riječ o nacionalnim manjinama zanemaruje, a to je da Zakon o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina ne uređuje položaj pripadnika nacionalnih manjina već samo položaj manjinske samouprave, a da zakon kojim bi se regulirao položaj nacionalnih manjina još uvijek nije donesen i da se s tim kasni već 12 godina. To donekle dovodi u pitanje često ponavljanu rečenicu kako je u Srbiji zakonodavni okvir malte-ne savršen kad su u pitanju nacionalne manjine, samo je (mali) problem u tome što se zakoni ne provode.
S mnogih od tih skupova, pak, šalju se poruke kako su nacionalna vijeća ispolitizirana mada pri tome nije baš jasno na što misle oni koji to govore. Naime, nacionalna vijeća kao predstavnička tijela (za koja se organiziraju izbori) i kao tijela nacionalno-manjinske samouprave i kulturne autonomije po svojoj prirodi su politička tijela. A stupanj ostvarivanja nacionalno-manjinskih prava jeste po svojoj prirodi i političko pitanje. Čini se, kao da se tom rečenicom žele zamagliti pravi problemi u ostvarivanju manjinskih prava u Srbiji, a kojih i dalje ima, i usmjeriti fokus k nacionalno-manjinskim tijelima i njihovom funkcioniranju i usmjeriti manjinska tijela na to da se bave vječito »samima sobom« namjesto da se bave pravim pitanjima i problemima. Jer, činjenica je da se položaj manjina ne »mjeri« time koja je trenutačno opcija »na vlasti« u nekoj nacionalno-manjinskoj zajednici i je li možda i neka manjinska stranka vodeća snaga u nekoj nacionalno-manjinskoj zajednici, već su pokazatelji sasvim drugačiji i tiču se prije svega odnosa većine prema manjinama i toga razlikuje li se kvaliteta života i pristup resursima društva pripadnika većine i manjina. Na neke od glavnih pokazatelja razine ostvarivanja manjinskih prava ukazao je veleposlanik Peter Burkhard, šef misije OESS-a u Srbiji, u razgovoru za mjesečnik Minority News. Nivo ostvarivanja manjinskih prava se najbolje vidi, kaže Burkhard, kroz to imaju li pripadnici nacionalnih manjina imaju jednak pristup upošljavanju, obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i drugim uslugama. Kakvi su zdravstveni uvjeti i stopa smrtnosti, prosječna zarada, razina sudjelovanja i zastupljenosti u političkim strukturama, uporaba manjinskih jezika, itd. U pravosudnom sustavu posebnu pažnju OESS obraća na stopu kaznenog gonjenja u predmetima u kojima su pripadnici manjina žrtve ili počinitelji kaznenog djela. To su podaci koji pokazuju u kojoj mjeri su manjine osujećene u ostvarivanju njihovih prava. O tome se rijetko govori i piše u većinskim medijima. A trebalo bi. Jer nisu jedini i glavni problem manjina nacionalno-manjinska vijeća (mada svi žele njihovo bolje i efikasnije funkcioniranje), već i pitanja imaju li sve društvene grupe, pa tako i nacionalne manjine, ravnopravan pristup obrazovanju, upošljavanju, zdravstvenoj zaštiti, pravdi, sudjelovanju u donošenju važnih političkih odluka i svim drugim stvarima koje život znače.
J. D.
