Svakog 15. u mjesecu u Šidu se održava vašar. Šidsko vašarište (prostor na izlasku iz Šida prema granici s Hrvatskom), tog dana postaje mjesto okupljanja brojnih prodavača i kupaca. Ponuda je uvijek raznovrsna i po dosta pristupačnijim cijenama nego u trgovinama. Tako se na šidskom vašaru može pronaći drvena galanterija, pokućstvo, stoka, dijelovi za poljoprivrednu mehanizaciju, nova i polovna odjeća i obuća, posteljine, zavjese, zanatlijski i prehrambeni proizvodi i pregršt ostalih sitnica za kućanstvo. Tog dana grad postaje življi, a najveći problem nastaje u prometu, s obzirom na to da kroz Šid tada prođe više stotina automobila s domaćim i stranim registarskim tablicama. Osim posjetitelja vašara iz šidske općine, najveći broj ih je iz susjedne Hrvatske. Kako nekada tako i danas, kupci iz Hrvatske rado dolaze na šidski vašar, jer, kako kažu, uvijek se može pronaći nešto korisno i po nižim cijenama. A i prodavači ističu da su posjetitelji iz susjedstva danas najbolji kupci.

 

Status trgovišta

 

Sve je počelo još daleke 1770. godine, kada su ekonomske prilike u Šidu bile dosta povoljne. Uzimajući u obzir napredak Šida, inspektor Ferdinand Bongard je podnio zahtjev da se Šid proglasi komorskim gradom. Izvijestio je Komoru da se Šid nalazi na carskoj cesti, da je najveći od svih komorskih sela u Srijemu, te da zaslužuje status trgovišta i privilegij za slobodno održavanje godišnjih vašara (privilegium nundiale). Na vašarima bi seljaci najbolje mogli prodati svoju robu, što bi donijelo korist i Komori, jer bi njoj pripadale takse od vašara. Predložio je da se vašari održavaju tri puta godišnje, 19. ožujka na Josipovo, 10. kolovoza na svetog Lovru i 1. studenog na Svisvete. Kako je prijedlog dobio podršku i Virovitičke i Požeške županije, iznijet je pred caricu. U svibnju 1773. godine Marija Terezija je potvrdila privilegij za Šid da ima status grada i da se održavaju vašari.

 

Dobri kupci

 

Tako je ostalo do današnjih dana, s tim što je termin održavanja vašara promijenjen. Osim šidskog, koji se održava 15. u mjesecu, u Erdeviku je vašar 1., dok je za termin održavanja rumskog vašara (koji je u Srijemu i najveći), određen 3. dan svakog mjeseca. Bio to radni ili neradni dan, prodavača i kupaca uvijek ima. Razlika je jedino u njihovom broju. Ovoga mjeseca vašar je održan radnog dana i iako je dan bio kišni i hladan, to nije utjecalo na posjećenost niti na ponudu koja je i ovog puta bila velika i raznovrsna.

»Na šidski vašar dolazim svakog mjeseca i uglavnom sam zadovoljan prodajom. Tu dođe veliki broj kupaca iz Hrvatske, ali dolaze i ovi domaći iz okolnih sela. Svi oni podjednako kupuju kod mene. Potražnja proizvoda zavisi od sezone. Sada je sezona ribeža za kupus, pa se to i najviše prodaje. Pazari se ne mogu usporediti s nekadašnjim u sretnija vremena kada su oni bili mnogo veći. Ali, s obzirom na trenutnu financijsku situaciju u zemlji dobro je i sada. Poslije Nove godine bit će slabiji pazar i tako će biti sve do proljeća. Ali tako je svake godine i na to smo već navikli«, kaže prodavač drvene galanterije iz Bečeja Laza Nikolić.

S mišljenjem prodavača iz Bečeja, slaže se i Dušan Mijatović iz Sevojna koji na šidskom vašaru redovno prodaje odjevne predmete od prirodne vune.

»To su odjevni predmeti nastali u našoj obiteljskoj domaćoj radinosti. Ja sam zadužen da ih distribuiram po Vojvodini. Svakog 15. u mjesecu sam u Šidu. Zadovoljan sam, a tako je i danas. Iako je kišno vrijeme, kupaca ima. Mislim da je uvijek više kupaca iz Hrvatske koji najčešće kupuju džempere i prsluke i vode računa o kvaliteti. Kupuju i domaći, ali u manjem broju. Nekada se kupovalo mnogo više i naravno da je razlika u odnosu na ta vremena drastična. Zaradim uvijek toliko da mogu pokriti osnovne troškove dolaska i svog rada. Važno mi je samo da ne dođem džabe. Ali to se do sada nije dogodilo«, kaže Mijatović.

Osim redovitih izlagača, na šidskom vašarištvu uvijek budu i zanatlije. Ovoga puta upoznali smo 85-ogodišnjeg ćurčiju iz Šida Branka Popovića. Mnogima je danas zanimanje ćurčija potpuno strano. A nekada je bilo nezamislivo dočekati zimu bez proizvoda ovih majstora koji su pravili odjeću od jagnjećih, jarećih, ovčijih i kozjih koža i krzna.

»Bio sam prvi ćurčijski šegrt u Šidu poslije Drugog svjetskog rata. Ovim poslom se bavim 65 godina. Izrađujem obične kape, s obodom i bez njega, od jagnjeće kože i krzna specijalne rase ovaca. Te kape su nešto skuplje, ali radim i kape koje su imitacija krzna. Izrađujem i druge stvari po narudžbi mada danas to dosta slabije ide. Od ovog zanata se nekada moglo lijepo živjeti. Danas ne. Nekada su ljudi, posebno seljaci, redovno naručivali ‘pršnjake’ i šubare kod mene. Svatko je imao barem po dva para. Danas se to više ne naručuje. Ove kape koje ja danas izrađujem kupuju sada samo gospoda, a šubare seljaci. Kupci iz Hrvatske najviše kupuju šubare i oni su mi najčešći kupci«, kaže Popović.

 

Nezamislivo bez janjetine

 

Da su posjetitelji iz Hrvatske najčešći a ponekad i najbolji kupci, mogli smo se i sami uvjeriti. Jedan od njih je i Zlatko Cigler iz Županje, koji redovito dolazi u Šid na vašar.

»Volim doći ovdje. Prije nisam dolazio, ali u vrijeme dok sam radio u šumariji uz samu granicu sa Srbijom, slušao sam o vašaru u Šidu i od prvog puta kada sam ga posjetio, redovito dolazim. Uvijek se nešto zanimljivo nađe za kupiti, a prilika je da se ovdje sretnu i poznanici uvijek raspoloženi za razgovor. Što se tiče cijena, oni proizvodi koje mi kupujemo ovdje su po pristupačnijim cijenama nego kod nas, tako da se isplati doći.«

Da bi došao iz Štitara do Šida, Marku Aleksiću treba samo pola sata, što je skoro ista razdaljina do susjednih većih gradova od njegovog mjesta, gdje bi mogao kupovati. No, on se uvijek odluči za Šid, a put se kako kaže, uvijek isplati.

»Godinama dolazim ovdje. I prije i poslije rata svakog mjeseca sam na vašaru u Šidu, a u Rumi ponekad, jer je udaljenija. Kod nas se vašar održava u Babinoj Gredi, i u Bosni u Orašju i Brčkom, ali tamo rijetko kad odem. Navikao sam dolaziti ovdje. Najviše kupujem dijelove za traktor, odjevne predmete i ostale stvari za pokućstvo po daleko nižim cijenama nego kod nas. A poslije kupovine obavezno svratim na svježu janjetinu, bez koje se šidski vašar ne može zamisliti«, kaže on.

Je li zbog lošeg vremena ili radnog dana, ovog mjeseca stočni vašar je izostao. Prostor za stoku ovoga puta bio je rezerviran za poljoprivrednu mehanizaciju, plugove, razna druga oruđa i dijelove za traktor, čija je ponuda kao i potražnja, uvijek i najveća. A kao što je i naš sugovornik spomenuo, vašar se ne može zamisliti bez tople janjetine i dobre čašice. Posjetitelji ih konzumiraju u popularnim »ketricama« iz kojih je uz oblake dima s roštilja i ovoga puta dopirala glasna muzika. A nekima je, osim kupovine, mogućnost takve vrste užitka dovoljan povod za posjet šidskog vašara.