Ilja Kabakov (1933.) je rusko-američki umjetnik. Živio je u Moskvi do 1998., kada je emigrirao u SAD. Bio je glavno nadahnuće velikom broju moskovskih konceptualaca i performance-umjetnika. Njegov opus je pun referenci na sovjetski način života. Stvarao je konceptualna djela kojima je ironizirao političko-socijalni sustav SSSR-a, te instalacije putem kojih se bavio osobnim i političkim problemima, kao i pitanjima metafizičke prirode. Njegovo ime jedno je od osnovnih u povijesti suvremene ruske umjetnosti.
Kabakov je između 1972. i 1975. izradio sklop konceptualnih radova, albume pod zbirnim nazivom Deset likova, dok su umjetnici Vitaly Komar (1943.) i Alexander Melamid (1945.) u to vrijeme stvarali zajedničke radove koji su sadržavali imidže iz službenih mitova SSSR-a, ali su ih rušili i stvarali novi niz kulturalnih paradigmi, poigravajući se sa službenim ideološkim simbolima. Tih godina umjetnik Erik Bulatov (1933.), isto kao i Kabakov, u svoja djela unosi masovne imidže tadašnjeg sovjetskog društva. Tako je nastao konceptualni umjetnički pokret soc-art koji je oštro napadao službenu socrealističku doktrinu i parodirao ideologizaciju umjetnosti u kontekstu socrealizma. Svi navedeni umjetnici su svoje vizualne radove temeljili na skladištu imidža masovne proizvodnje »sovjetskih priča«. Konceptualisti su rabili trivijalne i monotone rituale sovjetskog svakodnevnog života.
Klišeji sovjetskog društva
Ilja Kabakov smatra se najvažnijim predstavnikom moskovskog konceptualizma. U grafike ili naslikane slike unosi i jezik i stvarni objekt, kao ravnopravne elemente. Albumska djela Kabakova predstavljaju serije koje se sastoje od nekoliko desetaka listova s grafičkim slikama i tekstovima – kako opisnim tako i ironično-filozofskim. Svaki od deset albuma Kabakova priča priču o jednom usamljenom ljudskom biću, koje na kraju umire. Kabakov smrt označava praznom stranicom, kojom završava svaku biografiju. U središte svojih albuma Kabakov ugrađuje diskurzivnu masovnu kulturu 60-ih i 70-ih godina u Sovjetskom Savezu, pravila, propise i mjerila koja su vladala u sovjetsko vrijeme socijalizma, tako da su albumi uz crteže, ispunjeni uobičajenim frazama, verbalnim smećem. Njegov slikovni jezik u albumima ne služi formalnoj, već točno određenoj funkcionalnoj svrsi. I crteži i riječi odnose se na dijelove »biografije« likova, primjerice Primakov sjedi u zahodu ili Arhipov gleda kroz prozor. U pričama albuma susrećemo stereotipne osobe, poput susjede spletkarošice ili majke koja se žali na sina i svoj život. Kabakov ukazuje na detalje svakodnevnih ljudskih odnosa, a tu su i brojni predmeti koji se koriste u svakodnevnom životu.
U albumu Olga Georgievna, nešto vrije! Kabakov prikazuje stvarnost društvenog života kroz verbalne i fotografske narativne lance. Beskonačne fraze koje izgovaraju stanari zgrade, Kabakov ispisuje u albumu na stranicama napravljenim od tipičnih sovjetskih zidnih tapeta, uz crno-bijele fotografije, koje kao dokumenti svjedoče o životu tadašnjeg sovjetskog društva. Albumi Kabakova pokazuju da je umjetnik razumio i osjećao društvenu realnost, predstavljajući realnost košmara i sovjetski život koji je postao kavez – začudo, s divnim idealima u osnovi.
Memorabilije Kabakova
Među brojnim, poznat je i rad Kabakova Četiri srži. Četiri velike bijele ploče Kabakov je prekrio stranicama iz novina, razglednicama, fotografijama i reprodukcijama slika klasičnih ruskih i sovjetskih slikara – različitih povijesnih i suvremenih značenja. Na pločama su se našli i citati iz Brežnjevljevih govora i agitpropovski ostaci. Sve te djeliće pretvorio je u elemente kreativnog rada.
Nakon odlaska iz Rusije, Kabakov počinje razvijati svoju raniju ideju o umjetničkom djelu kao »totalnoj instalaciji« što će postati njegova zamišljena domovina u egzilu. Njegovi radovi ne anticipiraju, nego postdatiraju. Kabakov nosi sa sobom vlastiti muzej sjećanja i nostalgično ga reproducira u svakoj od svojih instalacija. Svaka totalna instalacija utjelovljuje se i kao djelo pamćenja. Instalacije Kabakova su poput garniture »babuške«, koja sadrži mnoge slojeve sjećanja. U njegove instalacije uključene su razne sovjetske novine, stare knjige, fragmenti iz njegovih albuma, svakodnevni predmeti, postsovjetski časopisi, obiteljske fotografije, suveniri, slike i crteži.
Radovi Ilje Kabakova su predstavljeni u velikim muzejima Rusije, Europe i SAD. Kabakov je izlagao u Beogradu na Oktobarskom salonu 2004., a radovi su mu prikazani i na beogradskoj izložbi Iza gvozdene zavjese, koja je održana u Muzeju istorije Jugoslavije 2010. godine. Radovi Kabakova se nalaze i u Art Depou sarajevskog Muzeja suvremene umjetnosti Ars Aevi. Do neke sljedeće izložbe Kabakova u ovome podneblju, njegove radove možete pogledati na internetu.
