Kako je to već i tradicija, u Veslačkom klubu Palić svaku sezonu zaključe sa svečanošću na kojoj se posebno istaknu rezultati najboljih natjecatelja. Tako je bilo i ove jeseni, a u subotu, 18. studenoga, svečanost je održana na Velikoj terasi na Paliću. 

Natjecatelji Palića nastupili su ove godine na 19 nadmetanja, na 11 regata u Srbiji i 8 u inozemstvu, osvojili su ukupno 69 medalja, a među njima se posebno istakla Ana Miković. Ona je bila najbolja po broju osvojenih medalja, ove sezone bilo ih je 21, od čega se najviše ističu one s Kupa Srbije, te Miholjske regate u Osijeku.

Ana Miković se veslanjem bavi od 2012. godine, a kako kaže za Hrvatsku riječ, počela je na nagovor majke.

 

Na vodi u čamcu

 

»Prvo sam se neko vreme bavila tenisom, ali sam prestala. Mama, koja je kao zdravstveni radnik bila dio organizacije veslačkih natjecanja, mi je predložila da se probam baviti ovim sportom. U početku mi se ta ideja baš i nije svidjela, ali se sve brzo promijenilo«.

Kako kaže naša sugovornica, dovoljno je bilo par zaveslaja na jezeru, pa da se razvije ljubav, moglo bi se reći, »ljubav na prvi zaveslaj«.

»Nevjerojatan je osjećaj biti na vodi u čamcu, kada veslaš, a voda prolazi ispod tebe. Prvi put kada sam to osjetila, odmah sam se zaljubila u ovaj sport.«

Godinu dana kasnije Ana se počela i natjecati. Da je talent evidentan, moglo se zaključiti već po prvom natjecanju: upravo s njega stigla je medalja.

»Veslala sam tada u dubl-skulu pionirki, zajedno s drugaricom Milicom Stambolija, a stigle smo do zlatne medalje odmah na prvom ispitu. Bile smo veoma sretne i zadovoljne, a to nam je bila prava stimulacija da još jače treniramo.«

Naredna sezona donijela je titulu prvaka države, a sezona koja je upravo završena je za sada najbolja u karijeri.

»Uspjela sam osvojiti 21 medalju, od toga su 4 bile zlatne, a 4 bronce su stigle s Prvenstva Srbije. Bilo je dosta internacionalnih regata... Volim natjecanja u raznim mjestima, ali mi je najljepše na Paliću.«

 

Čekajući proljeće

 

Jesen donosi kratku pauzu, nema natjecanja, ali to ne znači da nema rada.

»U veslanju nema uspjeha preko noći, medalje donose naporni treninzi, iz dana u dan, kako u sezoni, tako i izvan nje. Sada nam predstoji dio priprema koji se ne odvija na vodi. Veslamo na ergometrima (sprave koje simuliraju veslanje), trčimo, plivamo na bazenu, radimo na kondiciji. Čekamo proljeće i moment kada ćemo ponovo na vodu.«

Naša sugovornica je još sljedeće godine juniorka, a upravo se u završnoj godini u svakoj kategoriji očekuju najbolji rezultati. Među željama za sljedeću sezonu je i nastup na Balkanijadi. Dok čeka novu sezonu, Ana Miković svojim vršnjacima i onima koji tek ulaze u svijet sporta, upravo preporučuje veslanje.

»Slobodno neka dođu na veslanje, ovo je divan sport i zavoljet će ga sigurno. Ako i ne zavole veslanje, onda će zavoljeti dobro društvo u našem klubu, pa će opet ostati na veslanju. Nadam se da će osjetiti, kao i ja, te emocije koje se jave kada si u čamcu, na vodi. Tu je svakako još jedan važan moment. U ovom sportu se vidi rad. I ako ne stigne uvijek medalja, napredak se lako može vidjeti po rezultatima, po brzini...