Karate klub Kumite iz Sonte trenutačno broji pedesetak djece, od čega je polovica iz sekcije formirane prije nekoliko godina u susjednom Svilojevu. Predsjednik i glavni trener, četrdesettrogodišnji majstor crnog pojasa 4. dan Tomislav Matin stopostotno je posvećen radu s djecom, ali i radu na sebi. 

 

Karate se vježba cijeloga života

 

Fanatik karatea, sensei (učitelj) Matin je vrlo ambiciozan. Nadasve želi da Kumite u Sonti i Svilojevu opstane da ovu djecu poučava dok je u njemu današnje energije, tijekom godina začinjene i životnim iskustvom i mudrošću.  

»Rad u našem klubu odvija se po nepisanim, ali ustaljenim pravilima. Nadasve poštujem rad, red i disciplinu. Članovi, od najmlađih do najstarijih, to su u potpunosti prihvatili. Sva ova djeca imaju fantastične radne navike. Osim ostalih obaveza, vježbaju pet dana u tjednu, uključujući razne metode treninga, od tjelesne spreme, uvježbavanja osnovne tehnike, do priprema za natjecanja i strategije postavljanja borbe protiv rivala. Vježbanje s fokuserima osobito obožavaju. Stoga se radi na uključivanju svakog djeteta u trening i osiguravanju stopostotne prisutnosti, kako tjelesne, tako i mentalne. Kako je karate borilački sport, traži veliku pozornost na treningu ukoliko netko želi postati vrhunski karatist. Oduvijek težim da se svako dijete što više zainteresira za suštinu značenja karatea. Iako je riječ o borilačkoj vještini, puni značaj pridaje se psihološkom pristupu. Neophodno je da dijete shvati strukturu karatea, jer karate se vježba cijeloga života«, kaže Matin. 

 

Trener mora sustavno raditi na sebi

 

Najbolja potvrda ovih riječi je uporni, sustavni rad na sebi. Matin oduvijek teži usavršavanju, a njegov uporan rad na sebi, sustavni rad s djecom i uspješan rad kluba, uz postizanje odličnih rezultata na natjecanjima, donijeli su mu veliko priznanje njegovog matičnog Shotokan karate saveza Srbije, diplomu karate majstora crnog pojasa 4. dan. 

»Kao trener, moram imati pravilan pristup svakom djetetu, kako bi ono shvatilo bit karatea i zainteresiralo se za svaki vid vježbanja. Puno pažnje treba posvetiti tjelesnom i mentalnom razvoju djeteta, jer ga u ruke dobijam u najosjetljivijim godinama njegovog razvoja. Stoga puno pažnje moram posvetiti izgrađivanju sebe kao trenera, ali i kao neke vrste učitelja i prijatelja, ali i čovjeka koji će tu djecu voditi čvrstom rukom. U stalnom sam kontaktu i s njihovim roditeljima, pa zajedničkim snagama pomažemo djetetu da se dobro osjeća. Tome doprinose i nastavnici, koji bodre djecu kad idu na natjecanja. Pohvale ih i tako im daju još više samopouzdanja. U tom lancu ja kao trener moram biti maksimalno posvećen radu u klubu. Pohađanjem karate seminara skupljam nova znanja u oblasti karatea, koja poslije tjelesno i mentalno demonstriram djetetu. Nastojim da svako dijete nađe sebe u nekom segmentu i da pokrenem svaki djelić njegovih razmišljanja, da ga usavršim kao karatistu, a prije svega da skupa s gorenavedenim subjektima od njega izgradim čovejka«, kaže Matin. 

 

Bez teškoća se ne može

 

KK Kumite nastao je uz mnoštvo peripetija. Početkom devedesetih karate u Sonti nije bio dominantni sport. Nije bilo stručnog kadra, treneri su dolazili i odlazili, a ovaj sport je nekako uvijek ostajao u sjeni. Svoje mjesto pod suncem dobio je dolaskom u selo novog liječnika, dr. Miloša Čepca, koji je postao prvi trener kluba u formiranju. Nažalost, dr. Čebac je dobio premještaj u drugi grad, no, mala ekipa karate zanesenjaka, predvođena Tomislavom Matinom uporno je radila i taj rad rezultirao je osnivanjem KK Kumite 2001. godine. Radilo se sustavno, iz godine u godinu klub se omasovljavao. »Od osnivanja kluba do danas karate u Sonti bilježi uspjehe. Stvorili smo dvadesetak majstora crnog pojasa, imali smo vrlo uspješne natjecatelje, od prvaka Vojvodine, prvaka Srbije, do sudionika Svjetskog prvenstva. Želio bih da karate u Sonti i Svilojevu nikad ne izgubi sjaj. Ukoliko bi klub ikada i zapao u nerješive teškoće, to bi bilo samo zbog financijskih sredstava, kojih je sve manje. Mnogi klubovi u manjim sredinama se gase, upravo zbog nedostatka sredstava. To prijeti i nama, jer ne znamo zbog čega, nemamo financijsku potporu Sportskog saveza općine Apatin, a od proljetos ni iz sredstava mjesnog samodoprinosa MZ Sonta. Nadam se da će ove riječi netko pročitati i shvatiti da je i karate dio povijesti našega sela, da su i ova djeca, članovi KK Kumite, šampioni. I dodao bih, nisu šampioni samo tamo nekoga trenera, nego i šampioni svojih roditelja, baka, djedova, konačno i šampioni svojega sela. Tada su svi bili sretni, jer su bar u jednom trenutku živjeli životom koji dolikuje svakom čovjeku. I na koncu, izuzetno mi je drago i vrlo sam ponosan  što sam jedna od osoba koje su ni od čega stvorile nešto«, završava gorki dio jedne svijetle priče Tomislav Matin.