Bać Iva u ponediljak ujtru uranijo i ščim otvorijo oči, oma izašo na bunar i umijo se, pa potpalijo špojer i metnijo čaj na ringlu. njegova ošla u nadnicu, pa će kafu popit š njom potli podne, ka dojde doma. Zapalijo i sokoćalo, volji nuz čaj pogledat šta ima novoga. Al bolje da ni, bijo bi mirniji. Vo što vidijo jako ga povridilo, sve ga stalo probadat u prsa. Prid očima mu se prvo stvorile slike što ji metnijo sinoć. Njegovi pravili priredbu što je, otkako postoju, pravu u poslidnju subotu pri svete Kate. Imali i goste iz Matrne, a u prvomu redu sidijo i naj što i prictavlja Matrnu u ve države. On i pozdravijo sve što došli i pofalijo bać Ivine što tako lipo znadu čuvat svoje o starina. Veli, ko se tako lipo znade sprimit u starovircka ruva, igrat i pivat starovircke pisme, pa još i lipo divanit starovircki, može umrit, al nikada izumrit. Bili i nikaki, kažu iz velike varoši, prictavlju bać Ivine što živu u ve države. Bili i vi iz njeve varoši, općinari. Pa eto, misli se, ne zna šta jim mislu, al makar prid svitom svi pokazivu koliko ji poštivu. Jedino baš nisu izdašni ka triba dat novaca. A uvik triba. Oma opazijo da nema noga velikoga iz varoši u koju bać Iva išo na veće škule. Baš jim uvik dolazijo, povejo bi i njegovu i još koikoga iz njevoga društva. Kadgod bi došli na jedne lemuzine, a više put i na dvi. Kažu ko bać Ivini uvik bude najlipše. A ve godine se baš potrefilo da i njegovo društvo notaj dan pravi priredbu, pa nisu ni došli, al nisu ni zvali. Nako ko da se rasrdili, ko da više nismo svoji. Njevu priredbu ne pravu o prija, ve godine je napravili prvi put, ko da tentu. Džabe svake godine napravu koferenciju, izdivanu se i sporazumu ka će ko pravit priredbe, pa zajdno i napravu kalendar. No, to kanda džaba baciti novci, niko na sporazumito ni ne gleda, ope svako radi po svojemu, pa to izgleda ko da svako svakoga samo tenta. Priredba počela, a bać Iva opazijo da ji niko ne bešteluje za televiziju i oma se ražalostijo, jal kako kažu stariji, što ni bilo na televizije, toga ko da ni ni bilo. Samo, nikako mu izgleda da se i televizija izmetnila, pa što njegovima daju više minuta, sve manje ji ima. Bać Iva cilu priredbu lipo beštelovo, pa je u nedilju podnoć metnijo na sokoćalo, da ji cili svit može vidit. Prisilo mu već u ponediljak ujtru. Vidijo nikoliko grdodbi što došle iz Matrne, al čak sa mora. Kažu da bać Ivini nisu njevi i da jim triba bit sramota što pravu nikaki, kako oni kažu dernek, na dan ka cila Matrna u žalosti. Bać Iva malo došo sebe, pa jim oštro odvratijo. Znade on dobro kaki to dan, al ne zna šta znači rič dernek. Misli se, to se vada tako kaže na moru. Ne zna ni zašto se o toga dana pravi to što se pravi. Po njegovomu, mrtve triba ostavit na miru, zapalit jim sviću i izmolit očenaš. A to će njevi najrođeniji. Sam ne bi voljijo da se kogod siti njegovoga pokojnoga dadu povlačit po novina i po televizije i iskorišćavat za koikaku politiku. A to što drugi šacuju jal on njev jal ni, ni mu ni malo briga. Oduvik znade ko je i čiji je, pa će to zauvik i ostat.