Udruga građana Urbani Šokci organizirala je 17. studenog u okviru svog redovitog programa Dani hrvatske kulture u Somboru Međunarodni okrugli stol O Šokcima je rič i glazbenu večer. U radu okruglog stola sudjelovali su znanstvenici iz Hrvatske koji se bave izučavanjem jezika i običaja
Značajan doprinos Međunarodnom okruglom stolu O šokcima je rič dali su znanstvenici s osječkog Filozofskog fakulteta, prije svega s katedre za hrvatsku jezičnu povijest i hrvatsku dijalektologiju, odsjeka za hrvatski jezik i književnost.
»Rado dolazimo u Sombor, jer smo ovdje uvijek lijepo primljeni. Ali, takvi pozivi nas raduju i zbog naše struke. Mi proučavamo šokačke govore s hrvatske, srpske, mađarske i bosanske strane i vrijedno je što možemo čuti živu riječ Hrvata na ovim prostorima. Posve je različito proučavati govor oko Slavonskog Broda ili Vinkovaca, a nešto drugo je prijeći Dunav i vidjeti autohtono hrvatsko stanovništvo koje još uvijek govori šokački«, kazala je prof. dr. sc. Ljiljana Kolenić.
»Među ciljevima naše udruge je i promoviranje šokačkog govora, a jedan od načina tog promoviranja su okrugli stolovi i zbornici koji se tiskaju nakon njih. Držim da je to važno jer mi pisane literature o nama samima skoro i da nemamo. Ostali su sačuvani pisani tragovi običaja, ali o šokačkoj ikavici nema tragova u literaturi i našim knjižnicama i zato želimo ostaviti nešto, kako bi mladi ljudi kroz čitanje naše zaostavštine saznali nešto o svojoj prošlosti, jer znamo da je govor jedan dio identiteta«, kazala je predsjednica UG-a Urbani Šokci Marija Šeremešić.
Narodna mudrost i dosjetljivost
Dr. Ljiljana Kolenić govorila je o santovačkoj (selo u Mađarskoj u blizini Berega) frazeologiji. Ona je istaknula kako su u tom mjestu još sačuvane mnoge riječi i frazemi tipični za šokačke govore. Većina riječi koje se rabe u santovačkom govoru također su sastavnicama frazema. Među ostalim, profesorica Kolenić kazala je da se životinje često spominju u frazemima a primjeri su »ćorav ko matora kobila«, »ko da me konj udario« i »mršav ko ciganski konj«. Česti su frazemi, poslovice i izreke koje sadrže rimu – »nema zime bez sniga ni čovika brez briga« ili »misli ćosa da je gosa« (da je važniji nego što jest). U santovačkom govoru također ima poredbenih frazema za koje se s hvatske strane Dunava i Drave malo zna. Jedan od takvih primjera je frazem »najerio se ko na Madžarice šokačka suknja«, navela je prof. Kolenić.
Na njeno izlaganje nadovezala se prof. dr. sc. Milica Lukić koja je govorila o izrekama i poslovicama kod Šokaca, što su frazemi u proširenom značenju.
»Ljepota šokačkoga govora do izražaja dolazi u velikom broju izreka i poslovica u kojima se provlači mudrost i dosjetljivost Šokaca kroz vrijeme i njihovo neposredno životno iskustvo. Frazemi ili izreke u okviru nekog dijalekta nisu izrasle iz intelekta uzgajanog u školskom sustavu već iz onoga izvornog što je čovjeku Bog dao«, kazala je prof. Lukić.
O jeziku je govorila i njena kolegica, docentica dr. sc. Silvija Ćurak, koja je slavonski dijalekt stavila u kontekst kulinarske leksike.
»Osim domaćih riječi veliki je broj tuđica, prij svega njemačkih«, kazala je docentica Ćurak i s nekoliko zanimljivih primjera ilustrirala stare nazive jela i recepte. Zanimljiv način da prikaže šokački govor jednog kraja u XIX. i prvoj polovici XX. stoljeća odabrala je dr. sc. Vera Blažević Krezić. Ona je analizirala stare spomenare iz vrbanjsko-vinkovačkog kraja. Ljubav, prijateljstvo, đačke muke, te ljubav prema rodnom kraju i hrvatskoj domovini teme su o kojima se piše, a jezik je u duhu mladenačke subkulture.
Šokci raritet u povijesti
Na međunarodnom okruglom stolu nije se govorilo samo o jeziku već i o povijesti Šokaca, koja je već po pravcu njihovih migracija jedinstvena.
»Šokci su raritet u povijesti. Svi su se selili prema zapadu, a oni su otišli na sjever. I nisu dijaspora, jer su se selili unutar jedne države u kojoj su tada živjeli, tadašnjem austrijskom carstvu. Granice su ih razdvojile kada su nastale nove države. Teško im je bilo stoljećima očuvati svoj hrvatski šokački identitet u okolnostima i zbivanjima koji su im bili veoma neskloni. Unatoč tome, većina sela sačuvala je narodne običaje, pjesme i govorni dijalekt onih krajeva Hrvatske iz kojih su se doselili. Ipak, broj Hrvata na ovim prostorima je vremenom opadao, što je potvrđeno tadašnjim austrijskim i mađarskim službenim statistikama, te jugoslavenskim, srpskim i hrvatskim statističkim podacima«, istaknuo je u svom izlaganju prof. dr. sc Ivan Balta, također s Filozofskog fakulteta osječkog sveučilišta i svoje izlaganje potkrijepio podatkom od prije 90 godina. Tada je u Somboru bilo 8.900 Hrvata, a u tadašnjem subotičkom kotaru 45.000.
O ukopnim običajima Baranjskog Petrovog Sela govorio je etnolog iz Zagreba Krunoslav Šokac, o Šokcima i bećarcima Marita Topić iz Sombora, a bilo je riječi i o tome koliko su šokačke udruge zastupljene u medijima.
U drugom dijelu priređen je koncert na kome su sudjelovali MPS Bodroški bećari iz Monoštora, solistica Martina Čeliković iz Subotice i klapa Certisa iz Đakova.
Danima hrvatske kulture prisustvovali su dužnosnici konzulata, HNV-a, ZKVH-a i Grada Sombora. Manifestacija je održana uz potporu Ministarstva kulture i informiranja RS, Državnog ureda za Hrvate izvan RH, Grada Sombora i Pokrajinskog tajništva za obrazovanje, upravu, propise i nacionalne zajednice.
Z. V.
