Koliko često nismo svjesni da su problemi koji muče nas prosječne građane toliko sićušni i beznačajni naspram onih koji tište teško bolesne, bez krova nad glavom, gladne. Kada postanemo toga svjesni, zamislimo se i kažemo sebi kako se nećemo nervirati zbog »gluposti«, ali to, nažalost, traje jako kratko. U jednoj od više takvih situacija našla sam se i ja, posljednji put kada sam, pripremajući ovaj tekst, otišla u prostorije Mjesne zajednice Mali Radanovac razgovarati s korisnicima programa Narodna kuhinja, kojeg u posljednjih oko 25 godina provodi Gradska organizacija Crvenog križa Subotica.
Broj siromašnih ljudi koji žive na granici ili ispod granice egzistencijalnih potreba iz godine u godinu je sve veći. Pomoć im je neophodna svakodnevno, osobito tijekom zimskoga razdoblja kada je, uslijed nedostatka sezonskih poslova i nepogodnih vremenskih uvjeta, teže doći do posla i dopuniti ionako tanak kućni proračun. Za potrebite u Subotici tu je Crveni križ sa svojim socijalno-humanitarnim programima, ali, uz najbolju želju, ne može svakom izaći u susret, što zbog nedovoljnih sredstava, što zbog činjenice da nije u njihovoj nadležnosti formiranje liste korisnika, već to čini Centar za socijalni rad.
Narodna kuhinja
Jedan od najobimnijih socijalno-humanitarnih programa subotičkog Crvenog križa je Narodna kuhinja, koja trenutno ima 1.100 korisnika, od kojih je 200 djece dobi do 14 godina.
»Obroci se kuhaju svakodnevno i distribuiraju u 33 gradske i prigradske mjesne zajednice. Ovogodišnji program Grad podržava s 31 milijun i 600 tisuća dinara i u njemu je trenutno angažirano šestero uposlenika Crvenog križa te 38 volontera. Često su mnogi od njih koji dijele hranu na punktovima i sami korisnici Narodne kuhinje. Trend rasta broja ljudi koji se javljaju da budu korisnici ovog programa je, nažalost, iz godine u godinu sve veći, pogotovo dolaskom zime, i nema dana da se nama ili Centru za socijalni rad ne javi netko nov. Međutim, mi ne možemo prijeći tu kvotu od 1.100 jer smo ograničeni novčanim sredstvima. Ukoliko bi bio osiguran veći iznos, tehnički smo osposobljeni i mogli bismo pripremati hranu i za oko tri tisuće korisnika«, pojašnjava stručni suradnik Gradske organizacije Crvenog križa Subotica zadužen za socijalno-humanitarne programe Miodrag Varo.
On ističe kako, zahvaljujući što dobrom domaćinskom poslovanju Crvenog križa, što zahvaljujući potpori Gradske uprave, odnosno donatora, Subotica ima daleko najbolju kvalitetu Narodne kuhinje u cijeloj zemlji.
Ona se, kako dodaje, ne sastoji samo iz kuhanih obroka. Naime, od navedenog ukupnog broja korisnika, njih 189 živi u udaljenim ruralnim sredinama do kojih je teško svakodnevno doći vozilom, pa se njima na mjesečnoj razini isporučuju paketi s osnovnim prehrambenim artiklima.
Program Narodne kuhinje svake godine počinje 1. rujna i traje do konca lipnja sljedeće godine.
Zahvalnost korisnika
U Mjesnoj zajednici Mali Radanovac ima 24 korisnika Narodne kuhinje, a obroke im dijeli 82-ogodišnja Živka Deme, koja je volonterka i ujedno i korisnica ovog programa Crvenog križa od 2004. godine.
»Mirovina mi je jako mala i izdržavam unuka koji je ozlijedio ruku na radnom mjestu. Moja kćer je jedno vrijeme također dobivala obrok, ali budući da živi sa mnom, izgubila je to pravo. Od 1965. godine, kada je nastajala Mjesna zajednica u Malom Radanovcu, angažirana sam u njoj uz želju da pomognem drugom. Ratno siroče sam, došla sam 1945. iz Vinkovaca. Šest tjedana sam bila u Jastrebarskom, logoru za djecu, gdje sam jela travu i jako dobro znam što je glad. Svakodnevna pomoć u vidu obroka mi jako puno znači. Dobijem pola kruha i jedan ručak, koji je jednostavan, ali meni je to dovoljno. Također, kao volonterka, na kraju mjeseca dobijem volonterski paket s osnovnim živežnim namirnicama. Kada poplaćam račune za režiju, često mi ne ostane više novca.«
Jedan od korisnika Narodne kuhinje je Antal Dudás, koji svakodnevno dolazi po dva obroka – za sebe i svoju suprugu.
»Ne znam kako bismo preživjeli da nije ove pomoći Crvenog križa. Ni supruga ni ja nemamo mirovinu. Tamo gdje me zovu odem uraditi što treba – očistim dvorište, sredim vrt i za to dobijem 300-400 dinara što potrošim za pelene supruzi koja je nepokretna jer je slomila nogu. Živimo s dva sina, a treći, koji je zaposlen, nam pomaže koliko može. U zimskom razdoblju nam je mnogo teže, jer ne mogu zaraditi dodatni dinar.«
Najstarija korisnica ovog programa unatrag 20 godina u Mjesnoj zajednici Mali Radanovac, koja je željela ostati anonimna, ima 87 godina.
»Mirovina mi je 14 tisuća dinara i mogla bih ja nekako izdržati, makar jela svaki drugi dan, ali ne mogu kuhati jer me bole ruke, a i sama sam.«
Kaže da još uvijek može došetati po hranu, ali kad ne bude mogla, ne zna što će i kako će.
»Bit će kako bude, valjda će se netko smilovati da mi pomogne. Imam dobre susjede, koji, što ne pojedu, okače mi na vrata.«
Program – paketi hrane
Poseban program koji Gradska uprava Grada Subotice financira godinama unazad su paketi hrane, koje korisnici ovog programa dobivaju jednom, eventualno dva puta godišnje, nastavlja priču Miodrag Varo.
»Nakon završenog javnog natječaja, 16. listopada se počinje s podjelom paketa, što se također radi po listi Centra za socijalni rad. Napominjem da Crveni križ nema pravo nikoga niti staviti niti skinuti s liste korisnika, bilo da je u pitanju ovaj ili neki drugi program. Ove godine je pripremljeno oko 2.400 paketa hrane, što većih obiteljskih, što manjih za pojedince, a pripremljeno je i 365 higijenskih paketa za najugroženije sugrađane. Nakon navedenog datuma, kada je podijeljeno oko 700 paketa, po preostale, koji se nalaze u magacinu Crvenog križa, sugrađani dolaze s potvrdama Centra za socijalni rad. Pravo na ove pakete, po našim saznanjima, imaju svi socijalno ugroženi, bez obzira dobivaju li novčanu socijalnu pomoć ili neki drugi vid pomoći. Ovaj program je financiran s 400 tisuća dinara.«
Korisnica paketa hrane, koja je željela ostati anonimna kaže da joj paket puno znači i da joj je ipak malo lakše kada ga dobije.
»Živim sama i imam malu mirovinu, oko 20 tisuća. Korisnica sam ove pomoći dvije-tri godine. Čim sam saznala za tu mogućnost, raspitala sam se mogu li je ostvariti. Prije nje mi je bilo još teže, ali živim u istoj zgradi gdje i moja sestra i ona mi pomaže jer ima malo veću mirovinu od mene.«
Kriteriji za formiranje listi
U želji da saznamo koji su to kriteriji po kojima Centar za socijalni rad formira liste korisnika za određene programe Crvenog križa kontaktirali smo ovu ustanovu iz koje smo dobili sljedeću informaciju koja se tiče Narodne kuhinje:
»Prema Odluci o ostvarivanju prava u području socijalne zaštite iz nadležnosti Grada Subotice predviđeno je da pravo na besplatan obrok ima osoba koja je korisnik prava na novčanu socijalnu pomoć kao i druge osobe u stanju socijalne potrebe, po stručnoj procjeni i na osnovu prijedloga stručnih radnika Centra za socijalni rad kao i inicijative mjesnih zajednica, a na temelju prethodno usuglašenog plana aktivnosti Narodne kuhinje za svaku narednu kalendarsku godinu između Centra za socijalni rad, Crvenog križa Srbije - Crveni križ Vojvodine - Crveni križ Subotica Gradska organizacija i tajništva Gradske uprave nadležnog za poslove društvenih djelatnosti.
Osim osnove novčane socijalne pomoći, osnova za utvrđivanje stanja socijalne potrebe su prihodi i rashodi kućanstva, broj članova kućanstva, spol, starost, zdravstveno stanje članova kućanstva, mogućnost radnog angažiranja, postojanje pomoći od strane srodnika, itd.
U suradnji s Crvenim križem Grada Subotice vrši se mjesečno ažuriranje popisa korisnika besplatnog obroka s obzirom na fluktuaciju korisnika (preseljenje, smrt itd.).«
Kao i u druge segmente života, i u ovaj je »upletena« birokracija i pitanje je koliko navedeni kriteriji za mogućnost ostvarivanja pomoći, u ovom slučaju besplatnog obroka ili paketa hrane, odražavaju realnu sliku stanja pojedinca i koliki je zapravo realan broj onih kojima su stomaci prazni. Sigurno ih je mnogo više. Međutim, postojeći zakoni i ograničena sredstva ne ostavljaju puno prostora za humanost, pa tako izgleda da prosječni građanin tu ne može ništa. Ustvari, možda i može, i to mnogo. Dovoljno je otići do Crvenog križa, mjesne zajednice, Caritasa, raspitati se kako može pomoći i učiniti to. Jer, vaše malo, drugom znači mnogo.
Ivana Petrekanić Sič