osip Bach, glumac i direktor drame, rođen je 15. veljače 1874. u Gospiću, a preminuo je 6. srpnja 1935. u Zagrebu. U Miletićevu Hrvatsku dramatsku školu došao je kao poštanski vježbenik, a nakon dvogodišnjeg školovanja (1896. -1898.) postao je glumac HNK. Poslije usavršavanja u bečkom Burgtheateru (1902. -1903.), postaje redatelj. Do 1920. godine postavio je na pozornici Zagrebačkog kazališta više od 350 djela, a od 1908. do 1920. bio je ravnatelj Drame.
    U prvoj fazi kazališne djelatnosti do 1902. odigrao je više od stotinu uloga među kojima se ističu: Macdonald (F. Schiller, »Wallensteinova smrt«), Hortenzij (W. Shakespeare, »Periklo«) i Figaro (R. Beaumarchais, »Figarova svadba«). Poslije se isključivo bavio režijom. Režirao je među ostalim djela I. Gundulića (»Dubravka«), T. Brezovačkoga (»Matija grabancijaš dijak«), I. Vojnovića (»Dubrovačka trilogija«). Prvi je na zagrebačku pozornicu postavio djela B. Shawa, K. Hamsuna, M. Maeterlincka i F. Wedekinda. Njegovom je zaslugom u Zagrebu počeo godine 1909. režirati I. Raić, a pozvao je B. Gavellu zamijetivši njegove kazališne kritike.
    Svoju autokratsku kazališnu vladavinu Bach je obilježio nizom proturječnih poteza. Kao tipičan izdanak hrvatske moderne, redateljski odgojen na Miletićevoj tradiciji i burgtheaterskom realizmu, on nije mogao imati sluha za Krležinu ranu dramatiku. Iako bez posebne redateljske istančanosti, uspio je svoj prirođeni teatarski nerv prenijeti preko rampe (B. Gavella).