Svaki grad ima »ono nešto« što ga čini posebnim, drugačijim od ostalih, a što ne piše u turističkim prospektima. Za Suboticu bih mogla navesti puno toga, naravno, jer je to grad u kojemu sam odrasla i u kojemu živim i radim. Tako na primjer, kad vidim novo autobusno stajalište izlijepljeno oglasom Prodajem paradajz ili Drvo i ugalj, poštansko sanduče sa svih strana oblijepljeno s obavijesti Kupujemo kosu, drveća obavijena drečavo-žutim plakatima Kubanska salsa ili bilo koju limenu površinu u gradu na kojoj stoji papir Ostrog, znam da sam kod kuće.
Kao i u ostalim gradovima naše države u kojima sam bila, i u Subotici gotovo da nema mjesta u gradu gdje se ne može vidjeti nekakav papirnati promidžbeni materijal, najčešće selotejpom pričvršćen za drvo ili neki limeni objekt u što spadaju i semafori, prometni znaci, putokazi, žlijebovi (oluci)...
Interesantno je kako su pojedini plakati izrađeni od očito vrlo kvalitetnog papira, kojemu ni zub vremena ne može ništa. Čovjek bi pomislio da su namjenski napravljeni da nekoliko godina budu ruglo grada. Tako na primjer na jednoj trafo stanici na Teslinom naselju reklama za Gibonnijev koncert koji je održan prošle godine (!) i dalje se vijori i očito nikome ne smeta.
Dovoljno je samo nekoliko metara prošetati centrom grada da bi se uočilo da u ovom ruženju grada sudjeluju svi – od učenika koji kupuju knjige, studenata koji daju instrukcije iz nekih školskih predmeta, nesretnika koji su izgubili psa, poduzetnika koji prodaju drvo i ugljen, frizera koji feniraju kod kuće pa sve do najpopularnijih političkih stranaka. Jesmo li svi nekulturni ili samo živimo u bezakonju? No, odlukom o komunalnom redu plakatiranje je dozvoljeno samo na okruglim stupovima za plakatiranje kojih u Subotici ima 18, a dozvoljeno je i ispred sjedišta svake prigradske mjesne zajednice, na takozvanim prijenosnim pločama. Za kršenje ove uredbe kazne se za pravne osobe kreću od 50.000 do milijun dinara, za poduzetnike od 10.000 do 250.000 dinara i za fizičke osobe od 5.000 do 75.000 dinara.
Kazne su definirane, institucije koje ih trebaju provoditi postoje, a ipak plakata ima na sve strane. Što je trulo u državi Danskoj?
J. D. B.
