Glavna tema ovoga broja našeg tjednika je svakako susret predstavnika hrvatske manjine iz Srbije s premijerom Andrejom Plankovićem i drugim visokim dužnosnicima Vlade Hrvatske. Nastavak je to dogovorene redovite komunikacije s Vladom Hrvatske te se više ne može govoriti o ignoriranju Hrvata u Srbiji od strane matične domovine, kao što je to bilo u nekim ranijim razdobljima. Još kada bi se takav način redovite komunikacije ostvario i s najvišim predstavnicima izvršne vlasti u Srbiji, stvari bi za hrvatsku manjinu bile mnogo bolje. Naime, već je pet godina prošlo od kada nije bilo susreta predstavnika Hrvata u Srbiji s najvišim predstavnicima izvršne vlasti u Srbiji. Pa iako je potpora matične domovine više nego važna, kako kažu naši sugovornici, »ključ za rješavanje problema nije u Zagrebu već u Beogradu«. Kada će do susreta doći s premijerkom Brnabić, a zatim i s predsjednikom Vučićem, ne znamo.
Ono što znamo je da je nedavno od predstavnika manjina bio iniciran susret s ministrom kulture, a u svezi izrade Strategije razvoja kulture Republike Srbije, budući da su iz tog procesa bili isključeni. I znamo da je taj sastanak održan. Međutim, ima li ih, i koji su eventualni efekti ovoga sastanka ostalo je nepoznanica. Naime, kako kaže predsjednik IO HNV-a Darko Sarić Lukendić niti jedan predstavnik niti jedne nacionalne manjine nije bio uključen u izradu strateškog dokumenta od velikog značaja za svaku nacionalnu zajednicu – a to je strategija kulture. Osim kao sudionik javne rasprave, kada je dokument već bio gotov a primjedbe manje-više kozmetičke prirode. Na spomenutom sastanku su ministar i suradnici saslušali predstavnike manjina, a što je epilog ili efekt tog sastanka ostalo je nepoznanica do danas. Uglavnom, manjine su ostale izvan kruga, na marginama javnih rasprava uz utješnu nagradu da ih je ministar primio i saslušao. No, to za budućnost kulture manjinskih zajednica neće vrijediti mnogo, ukoliko ih s jednakom pažnjom ne bude tretirao zakonodavac kako u pogledu afirmativnih mjera tako i financiranja.
Za sada, pitanje financiranja kulture nacionalnih manjina nije sustavno riješeno, a jedan slikovit primjer za to je da Republički fond za nacionalne manjine nije funkcionirao unatrag 7-8 godina i da je u njemu ukupno bilo 15.000 eura. Ova će se sredstva uskoro raspodijeliti, budući da je prije mjesec dana bio raspisan natječaj za njih. A hoće li i kolika sredstva ubuduće biti na raspolaganju za kulturu manjina znat ćemo najkasnije do vremena kada se bude formirao republički proračun. Složit će se svi da su ova sredstva više nego nedovoljna za potrebe razvoja kulture svih nacionalnih manjina u Srbiji. Zato se može navesti dobar primjer Hrvatske i Mađarske koji za ove namjene opredjeljuju milijunska sredstva i u njihovoj raspodjeli sudjeluju i predstavnici nacionalnih manjina, bilo preko predstavnika u nadležnim tijelima ili kao zastupnici u predstavničkim tijelima. Dakle, ne treba ništa više od toga nego ugledati se na svoje susjede. Pa nismo mi valjda gori od njih?
J. D.
