Novi Sad je nedavno (treći puta) ugostio priznata imena iz svijeta književnosti i nakladništva na konferenciji Book Talk 2017., koja je nedavno održana u Galeriji Matice srpske i Spomen-zbirci Pavla Beljanskog.

Tijekom 14 panela sudionici su govorili i o problemima nakladništva, Deklaraciji o zajedničkom jeziku, književnoj kritici i novinarstvu u digitalnom dobu, kao i o kreativnom pisanju u eri novih medija. Među sudionicima su bili Aleksandar Gatalica, Muharem Bazdulj, Ivan Ivanji, Vladimir Tabašević, Vladimir Pištalo, Marina Krleža, Ante Tomić, Borka Pavićević, Zvonko Maković, Svetlana Slapšak i mnogi drugi.

 

Novine, kultura i društvo

 

Na panel-diskusiji Kako pišemo o onome što je napisano: Književna kritika i novinarstvo u digitalnom dobu sudjelovala je i Vojka Pajkić Đorđević, jedna od urednica Kulturnog dnevnika na Radio-televiziji Srbije. Na tragu naziva panela jedan od zanimljivijih odgovora svakako je onaj na pitanje piše li se u tiskanim medijima o književnosti šturo, stereotipno, površno, ukalupljeno na malom prostoru koji je tek u rijetkim novinama predviđen za priloge iz oblasti kulture? Pajkić Đorđević kaže kako odnedavno pokrenute dnevne novine ne predviđaju na svojim stranicama prostor za priloge iz oblasti kulture, ali da za autorskim tekstovima o pročitanom postoji interesiranje čitatelja novina.

»U onim pisanim medijima, koji desetljećima postoje na ovim prostorima, a tu prije svega mislim na Politiku, Večernje novosti, Danas i novosadski Dnevnik, prostora i dalje ima za kulturu. Međutim, problem je što novopokrenuta dnevna tiskana izdanja apsolutno na taj segment svojih izdanja ne računaju i nisu predvidjeli prostor, ili, što je još poraznije, miješaju kulturu i umjetnost sa spektaklom, mada mogu slobodno reći i sa skandalom i zabavom. Stvari u kulturi su se promijenile, proširile, traže drugačije analitičke pristupe, a mi smo joj i u novom mileniju ostavili isti novinarski prostor. To je naš problem, uzrokovan prije svega neodgovarajućim tretiranjem ove oblasti u cjelokupnom našem društvu već više desetljeća. Jedan banalan podatak pokazuje da itekako ima potrebe za čitanjem ozbiljnih analitičkih tekstova iz kulture, a to je da imate publiku koja kupuje Politiku subotom, isključivo zbog Kulturnog dodatka, a Kulturni dodatak je institucija u pisanom novinarstvu i čini dio kulturne baštine na ovim prostorima. Ono što će pretpostavljam u neko dogledno vrijeme biti problem Dodatka, to je da nema novu odgajanu publiku, što je rezultat sveopćeg pada i slabog pristupa mladoj publici, što se može tumačiti na širem planu kao loša strategija cjelokupnog društva kada je obrazovanje u pitanju. I, s druge strane, još uvijek neizgrađen stav lista Politike kako pristupiti toj populaciji«, kaže Pajkić Đorđević i naglašava kako tekst objavljen u novinama može dati značaj objavljenoj knjizi, ali danas više samo kao informaciju da je knjiga izašla, te o njenom sadržaju, jer je kritika izgubila moć da nameće diskurs, prije svega polemiku u društvu, kao što je nekada bilo.

Na upit zbog čega o manjinskim književnostima nema ni slova u većinskom tisku sugovornica kaže:

»To nije isključivo problem u domeni uređivačke politike. Mi danas imamo problem s fenomenom domaćeg pisca, a osobno smatram da i autori koji stvaraju na jeziku manjine spadaju u tu grupu i tako ih tretiram. Nakladnici svojim marketingom nameću ono što će biti vidljivo i o čemu će se pričati. Pa tako nekoliko posljednjih istraživanja knjižare.com pokazuju da publika malo čita domaće pisce. Globalizacija, što u ovom slučaju znači da za vrlo kratko vrijeme premijerna izdanja čitamo i u Srbiji, i u Americi, Francuskoj, Hrvatskoj, Engleskoj… nametnula je ‚uniformiranje čitateljske publike‘, poput nošenja iste robne marke. Naravno, pred svima nama je da se odupremo tom valu.«

Nestandardne prezentacije

 

Book Talk se treći put održao koncem rujna s idejom da okupi pisce, kritičare, izdavače i ljubitelje knjiga iz regije, a urednica programa ove manifestacije Jelena Savić ističe kako se sklapanje mozaika događanja-panela stvara uz pomoć suradnika i iz raznih kulturnih sfera. 

»Poslije svakog završenog Book Talka, odmah se rode nove ideje, inspiracija i planovi o čemu ćemo pričati sljedeće godine. Trudimo se da pokrijemo teme i otvorimo pitanja koja se tiču kako izdavača tako i čitatelja, ali i teme o stanju u društvu. Book Talk je konferencija koja je dokaz da ljudi vole čitati. Za studente je prisustvo besplatno i lijepo ih je vidjeti svake godine u sve većem broju. Lokacija i način na koji se prezentira program namjerno nisu standardni i to privlači publiku. Konferenciji prethodi Nedelja knjige kada poklanjamo knjige sugrađanima u javnom prijevozu.«

Na Book Talk konferenciji je ove godine bilo mnogo etabliranih pisaca koji spadaju u mainstream. Upitana ima li na konferenciji iskliznuća, rizika, davanja prilike autorima koji su izvan glavnih tokova, ona kaže:

»Trudimo se iz godine u godinu okupiti, odnosno predstaviti pisce koji nisu samo mainstream. Paralelni program koji organiziramo je upravo balans između više i manje poznatih tema i žanrova. U sklopu paralelnog programa predstavili smo mnoge mlade, neafirmirane pisce. Vjerujem da je čitanje knjiga stvar odgoja, ono nešto što ponesemo iz kuće, čemu nas od malena nauče. Ili ne. Preko književnosti se dolazi do mnogih pitanja, ali i odgovora i zaključaka. Književnost je odraz stanja duha jednog naroda. Tko je piše i tko je čita. Nažalost, smatram da ima malo mladih, afirmiranih pisaca u regiji. Možda je to jedan od odgovora zašto mladi sve manje čitaju, a sve više slušaju i gledaju«, kaže Jelena Savić.