U nizu prispodoba o Božjem kraljevstvu Isus priča i onu u kojoj gospodar daje talente svojim slugama, te odlazi. Po povratku očekuje da su dobivene talente umnožili (usp. Mt 25, 14-30). Danas, u modernom svijetu, kada govor o slugama i gospodarima pripada nekom prošlom vremenu, jer moderno vrijeme je vrijeme slobode, može nam se ovaj Isusov govor činiti nepopularnim. Ipak, evanđelje o odnosu Boga i čovjeka govori kao o odnosu sluge i gospodara. A današnji čovjek se ne dopušta ničim zarobiti, grčevito se bori za svoju slobodu na svim područjima. Zato nam moderan čovjek i Božje kraljevstvo, gdje je čovjek sluga a Bog gospodar, u prvi mah izgledaju nepomirljivi. S druge strane, Bog je čovjeka stvorio slobodnog i ne dira u njegovu slobodu, nego je poštuje. Nema u tome ništa kontradiktorno. Bog jeste gospodar, ali je i čovjek potpuno slobodan.

Bit naše vjere je služenje. Krist sam za sebe kaže: »Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i svoj život dade kao otkupninu za mnoge« (Mt 20, 28). A kada je Učitelj sluga i od svojih učenika očekuje isto. Zato su kršćani oni koji služe po uzoru na svog Učitelja, ali ne zato jer su primorani nego zato jer tako žele.

 

Odgovornost sluge

 

Talenti o kojima govori prispodoba nisu zarađeni, niti podijeljeni prema nekim zaslugama, nego ih sluge dobivaju kao nezasluženi dar od svoga gospodara. Ipak, gospodar očekuje od njih odgovornost i polaganje računa o primljenim talentima, jer nisu ih dobili radi njih samih, nego zbog kraljevstva Božjeg. Stoga i upravljanje darovanim talentima mora biti na korist kraljevstva. Ne dobivaju sve sluge istu količinu talenata, nego svaki prema svojim sposobnostima. No, jednaka je odgovornost i od svakog se očekuje da donese plodove prema vlastitoj sposobnosti. Kao što su, bez obzira na sposobnost, svi jednako sluge, tako svi moraju iskoristiti darovano. Gospodar ne nadzire svoje sluge, nego, pošto im je podijelio darove, odlazi i ostavlja ih same. Tako ih ostavlja slobodne da preuzmu odgovornost. Tim činom preuzimanja odgovornosti sluge će pokazati koliko su vjerne i vrijedne svome gospodara, bez obzira na to koliko su sposobne, jer gospodarevo imanje raste ili se smanjuje u odnosu na to što sluge rade. Njihov je osnovni zadatak raditi u korist svoga gospodara.

Tako prva dvojica, nakon što su primili svoje talente, rade s njima kako bi zaradili još toliko i na taj način uvećavaju gospodarevo imanje. Suprotno njima, treći sluga zakopava dobiveno da bi ga sačuvao. Boji se gospodara, pa mu želi vratiti ono što je dobio. No, tu je pogriješio, jer gospodar ne daje talente da bi ih sluge čuvale, već da bi ih iskoristile kako bi povećali njegovo imanje; želi steći korist. Budući da nije izvršio njegovu želju, treći sluga biva kažnjen. Strah i nepreuzimanje odgovornosti čine ga nekorisnim i nepotrebnim, postaje sluga kakvog nitko ne želi.

 

Naša odgovornost i talenti

 

Kao kršćani, kao Kristovi učenici, i mi smo sluge koji rade za Božje kraljevstvo. Zaboravljamo prečesto da je naša dužnost raditi za kraljevstvo, da nam je taj zadatak ostavio Isus. Isto tako zaboravljamo da su sve naše sposobnosti i talenti nezasluženi dar od Boga, te da prema tim darovima imamo neku odgovornost. Prispodoba nas upozorava da nije dovoljno samo primati, nego moramo i davati, jer davanjem donosimo plod za Božje kraljevstvo. Ono što nam je darovano ne smije ostati neiskorišteno, zakopano, već upotrijebljeno za veće dobro.

Moramo imati na umu da kršćanstvo nije samo tražiti gdje se možemo duhovno uzdizati, kako možemo ostvariti neku duhovnu korist. Duhovno uzdizanje bez djelovanja ostavlja nas na razini sluge koji je zakopao dobiveni talent. Mi smo Božji suradnici na zemlji, zato moramo preuzeti odgovornost i upotrijebiti sve što smo od njega primili kako bi na najbolji način mogli izvršiti tu odgovornu zadaću koju nam je povjerio.

Biti sluga Božjeg kraljevstva za kršćanina nije ponižavajuće, nego uzvišena zadaća, jer Svemogući Bog na njega računa. Prihvatiti odgovornost i vršiti tu uzvišenu zadaću upotrebljavajući sve sposobnosti koje su nam darovane izraz je zahvalnosti za ukazano nam povjerenje. Prispodoba koju je Isus ispričao jasno nam pokazuje kakva Bog ima očekivanja od svojih slugu i kako će na kraju postupiti prema onima koji su preuzeli odgovornost i umnožili darovano, a kako s onima koji darovano nisu upotrijebili.