Prva predstva u Narodnom pozorištu Sombor odigrana je davne 1882. godine što bi značilo da ova somborska institucija kulture ove godine obilježava 135 godina rada. Tim povodom je studeni u znaku broja 135, pa svaka kazališna reprizna predstava košta upravo simboličnih 135 dinara. Prilika koja se ne propušta. Svima je na raspolaganju sjajan repertoar ovog kazališnog ansambla, a posebno mjesto u njemu zauzima predstava Maestro, koja je i otvorila ovogodišnju kazališnu sezonu.
Drama Konjovićevog života i umjetnosti
Predstava Maestro je posvećena jednom od najvećih somborskih umjetnika Milanu Konjoviću, njegovom životu i stvaralaštvu. Rađena je po tekstu Milivoja Mlađenovića, dugogodišnjeg upravnika brojnih kazališta u Srbiji, od Sombora, Novog Sada, do Vršca, koji trenutačno radi kao profesor na Pedagoškom fakultetu u Somboru, a na scenu je postavlja režiserska nit Milana Neškovića.
Kazališna scena je pretočena u prostor sjećanja, a vrijeme i događaji se prepliću u nejasan splet sna i jave vođen unutarnjim borbama umjetnika. Iako ne nudi puno jasnih saznanja o Milanu Konjoviću i s tog činjeničnog aspekta je nerazumljivija gledateljima koji nisu ni malo upoznati s likom i djelom Maestra, predstava daje izvrsnu sliku jednog vremena. U tome upravo pomažu likovi s maskama, koji ne akcentiraju identitete i karaktere već u fokus izlazi ego umjetnika i demoni s kojima se Maestro borio.
Život kao najznačajnije djelo
Glavnu ulogu maestralno je odigrao Saša Torlaković sjajno prikazujući slikarevu moć da odsanja stvarnost i vjerodostojno predstavljajući odnos umjetnika i vremena u kojem je živio. Moment povratka slikara iz Pariza, njegovi susreti sa Somborcima, borba s duhom provincije i socijalističkim režimom samo će vas uvesti u ono više zbog čega je predstava nastala, a to je odnos umjetnika spram smrti. Ono što ćete se svakako zapitati je »je li je umjetnost veća od života ili je život najznačajnije umjetničko djelo od svih, ali najneuhvativije? I tko ga na kraju potpisuje – smrt ili umjetnik?«
Scenografkinja predstave je Vesna Popović, kostimografkinja Biljana Grgur, dramaturginja Sara Radojković, a asistentica scenografa Tamara Branković. U predstavi igraju još i Bogomir Đorđević, Ivana V. Jovanović, Marko Marković, Srđan Aleksić, Biljana Keskenović, Vanja Nenadić i Grigorije Jakšić.
Sjajno, a mimo očekivanog
Sam naslov predstave kratko i jasno poziva na dijalog o vrsnom slikaru, istaknutom Somborcu značajnom, kako za zemlju tako i za inozemstvo. U predstavi o slikaru očekujete slike, očekujete kritike, očekujete neke biografske podatke, a dobijete upakiranu sjajnu predstavu o slikaru bez biografskih podataka. Bez momenata određenih susretanja koje je Konjović napravio za vrijeme svog života, bez konkretnog podatka, a ipak dobijete cijelu predstavu o Konjoviću, najvećem slikaru ravnice.
Podaci se čitaju u knjigama, a ovakve veličine najbolje prikazuju predstave. Servirana cjelina na gotovo i sloboda da zauzmete određene emocije prema umjetniku na temelju nečega što nije samo njegovo maestralno slikarsko djelo nego nešto više od života. Ovo je predstava apstrakcija, unutrašnjih borbi, svakidašnjih susretanja palanačkih, ljudskih bivstvovanja, smrti. Odraz jednog vremena kojeg likovi poput Maestra čine svevremenim.
Jasno, mnogo je lakše ovakvu predstavu pratiti ukoliko ste upoznati sa životom i djelom Milana Konjovića, a opet, ukoliko niste nemojte se pripremati, imat ćete privilegij da se prepustite upoznavanju iz ugla Milivoja Mlađenovića koji na sjajan način prikazuje slike života i život slika i pakira ih u nova pogledanja.
Sa Somborcima i njihovim predstavama je nemoguće da omanete. Uz dugogodišnje iskustvo i činjenicu da ne prođe festival, a da ovaj ansambl ne bude nagrađen za predstavu i glumačka postignuća, ovdje je riječ o jednom od najkvalitetnijih kazališta u regiji. Uz preporučenu predstavu Maestro na repertoaru za studeni ima još mnogo dobrih predstava, pa izvolite.
