U ovom broju našeg tjednika donosimo priču iz srijemskog sela Ljuba, iz kojeg se mještani u sve većem broju iseljavaju u neke od zemalja Europske unije. Taj trend nažalost je prisutan i u ostalim mjestima ne samo u Srijemu nego i u čitavoj Srbiji. Prema statističkim podacima broj stanovnika u Srbiji koji odlaze na rad u Slovačku je u porastu od 2015. godine. U srpnju 2017. godine registrirano je 9.363 radnika iz Srbije, što predstavlja povećanje od 61 posto od siječnja. U nedostatku perspektive mnogi su odlučili da barem privremeno sreću okušaju na nekom boljem mjestu. Osim Ljube, mještani u šidskoj općini se u velikom broju iseljavaju i iz Erdevika, Bikić Dola, Šida, a u najvećem broju odlaze upravo u Slovačku i Češku. Mnogo lakše je onima koji imaju dokumenta države u koje odlaze. Uvjeti su bolji, plaće znatno više za razliku od onih koji na privremeni rad u inozemstvo odu preko različitih agencija. Ali situacija je takva da drugog izbora nemaju. S plaćom koju tamo zarade (od 500 do 700 eura, barem sudeći prema onome što su nam rekli), teško da se mogu pokriti osobni i troškovi života članova obitelji u Srbiji. Zbog toga se obitelji češće odlučuju za zajednički odlazak, ukoliko je to moguće. Materijalni moment je presudan u njihovoj odluci pa čak i ako su oni koji odlaze, prinuđeni ostaviti članove svoje obitelji. A takvih je, nažalost, danas mnogo više. Okrnjena obitelj posljedica je takvog stanja i o tome se danas rijetko govori i piše, ali se u društvu itekako osjeća. Djeca prepuštena samo jednom roditelju itekako osjećaju nedostatak ljubavi i pažnje drugog, bez obzira na financije kojima se nažalost ne može nadoknaditi taj nedostatak. Posljedice mogu biti velike, a one se mogu odraziti kasnije u njihovom odrastanju. No, to je tema za neku drugu priču. Ono što bih ja htjela istaknuti, a što sam osjetila prilikom posjeta Ljubi, u kojoj se nazire kraj rada hrvatske udruge upravo zbog odlaska velikog broja ljudi iz sela, jest njihova bespomoćnost da nastave s radom, usprkos velikoj želji. Ono što čovjeka ispunjava, čemu je spreman predati se, znajući da čini dobro za svoju zajednicu, svoj narod a na koncu i sebe, postaje obezvrijeđeno, jer si sam u svemu. Ostaje žal za onim što je bilo i pitanje je,  moralo je baš tako biti?

S. D.