Platičevo je selo u rumskoj općini s najvećim postotkom Hrvata u istočnom dijelu Srijema (prema rezultatima poslednjeg popisa blizu 22 posto). Zajednica je relativno mlada ali živa, a ratnih devedesetih u Platičevu nije zabilježen veći progon Hrvata, iako mještani kažu da je pritisaka bilo. U selu danas živi njih 500. Uglavnom se bave poljoprivredom, povrtlarstvom i uzgojem bostana. Subotnjeg prijepodneva kada smo ih posjetili, većina ih je bila u polju jer u ovo vrijeme, dok su još lijepi jesenski dani, užurbano pripremaju zemljište za iduću sezonu. Ipak, nekoliko župljana nas je s nestrpljenjem čekalo ispred crkve Kraljice svete Krunice. Kažu kako se osjećaju pomalo zapostavljenima i da imaju želju svoju muku podijeliti s drugima. Na njihovoj crkvi je nedavno nakon veće oluje stradao krov. Zajedničkim snagama pokrili su ga limom. No, to je, kako kažu, samo privremeno rješenje. Uzdaju se u pomoć dobrih ljudi, s obzirom na to da iznos od 4.300 eura, koliko je potrebno da se postavi novi krov, nisu u mogućnosti sami sakupiti.

 

Neravnopravan status

 

Inicijativa za prikupljanje dobrovoljnih priloga je već pokrenuta od župljanke Klaudie Deak-Rukavine.

»U ovoj crkvi sam krštena. Tu sam primila svoju svetu pričest, vjenčala se, obnovila svoj bračni zavjet poslije 20 godina i u njoj krstila svojih troje djece. Na svetu misu ne idem samo onda kada mi radno vrijeme ne dozvoljava. Trudimo se, iako smo manjina, održati našu crkvu živom. Ima nas mali broj koji smo redoviti na svetim misama. A tako i djece. Razlog su nacionalno miješani brakovi. Ali crkva nam svima puno znači. Ja se iskreno nadam da će se odazvati dobri ljudi koji će nam pomoći da je obnovimo«, kaže Klaudia Deak-Rukavina. 

Prije 25 godina kada je prognano, prema procjenama između 35 000 i 40 000 Hrvata iz Srijema, odlučila je ostati u svom mjestu. 

»Bilo je i ovdje protjerivanja. Otišli su mi  kumovi, najbolja prijateljica, susjedi. I nas su pokušali zaplašiti ne bismo li napustili naš dom, ali baka i djed su tada bili živi i zbog njih smo ostali ovdje. Danas je sve u redu, ako se tako može reći, mada se osjeti u zraku bolje tretiran status pridošlica i njihove privilegije. Oni koji su pobjegli iz Hrvatske, dobiju putovnice za sedam dana, a mi koji jesmo Hrvati, a nismo imali tu sreću roditi se tamo, čekamo i po dvije godine. Mislim da to nije u redu.«

U selu je ostala i obitelj Schofhauzer

 

»Nismo imali problema kao naši susjedi, ali ne mogu reći da pritisaka nije bilo. Bili smo uporni da ostanemo jer ovdje smo rođeni. Nažalost, i danas u selu ima mržnje među ljudima. Družimo se mi jedni s drugima, ali nije to kao što je nekada bilo i kada smo se između sebe više pomagali«, navodi Vera Šofhauzer dodajući, »koliko god možemo pomažemo župi. Većina nas se u selu bavi poljoprivredom, a ove godine je bila suša zbog koje je rod jako slab, a ostvareni prihodi jedva da pokriju troškove. Mnogo bi nam značilo kada bi se stavio crijep i nadamo se da ćemo do proljeća uspjeti sakupiti sredstva.«

Ivanka Gajer je imala samo 16 godina kada se udala u Platičevo. Već četiri godine je zvonarka u crkvi.

»Rodom sam iz Morovića. Ima nas malo, ali dovoljno. Okupljamo se redovito u crkvi, sakupljamo novac kada treba nešto kupiti i lijepo se slažemo. Kada je pao krov s crkve, svi smo došli i zajedno smo ga sanirali koliko smo mogli«, kaže Ivanka Gajer. 

»Želio bih da i mi budemo župa. Ima nas najviše, čak više i od okolnih župa. Najveća želja nam je da našoj djeci prenesemo vjeru i ljubav koju mi osjećamo prema svojoj crkvi i Bogu«, kaže Ivan Gajer.

 

Najveći broj Hrvata

 

Crkva Kraljice svete Krunice u Platičevu je filijalna crkva i pripada župi svetog Antuna Padovanskog u Nikincima. Sagrađena je 1972. godine, a 7. listopada 1973. godine, na spomendan Kraljice svete Krunice, blagoslovio je Franjo Paitz bivši župnik u Nikincima. Godine 1983. na crkvi je promijenjen dio krova. Danas je pokraj crkve izgrađen i Pastoralni dom za potrebe vjeronauka i drugih pastoralnih aktivnosti.

»Tijekom 11 godina, koliko sam župnik u ovom mjestu, u više navrata crkva je obnavljana. Lim na krovu smo uspjeli nakon oluje donekle sanirati. Za dalje radove nemamo dovoljno novca, pa molimo ljude dobre volje da nam pomognu. Pomoć nam je obećala i mjesna zajednica«, kaže župnik Ivica Živković, ističući »Hrtkovački sindrom se nije u velikoj mjeri osjetio ovdje. Tu je ostao i najveći broj Hrvata za razliku od Hrtkovaca i Nikinica. Župljani su složni, dobri, odani Crkvi. Dolaze u crkvu u velikom broju, čak u najvećem od sva tri mjesta u kojima sam župnik.«

S. D.