Bar jedan ovdašnji slušatelj Radio Čakovca u nedjelju je čuo poziv građanima Međimurske županije da se uključe u kreiranje proračuna za 2018. (koji je, uzgred, za prošlu godinu iznosio blizu 510 milijuna kuna, odnosno više od osam milijardi dinara, odnosno dvostruko više od Subotice iako u županiji živi oko 30 tisuća stanovnika manje, pri čemu tri grada u županiji i svaka općina u njoj imaju svoje zasebne proračune). U pozivu, koji je 9. studenog objavljen na službenim stranicama ove županije, stoji kako »svi građani imaju priliku dati svoj prijedlog programa, projekata, istaknuti probleme koje treba riješiti, dostaviti ideje, rješenja i drugo«.
Posebno zanimljiv dio – a to itekako ima veze s ovdašnjim tijelima vlasti, pa tako i s Gradom Subotica – je onaj u kom se navodi kako se o jedinicama lokalne i regionalne samouprave često stvaraju stigme po kojima su one veliki potrošači, odnosno da novac nerijetko usmjeravaju na projekte koji nisu od javnog interesa.
Ostavimo po strani za ovu priliku od kolikog je javnog interesa započeti zidanje Kazališta po motivima Skadra iz epske pjesme ili pak kompleks bazena u Dudovoj šumi, primjerice, i usredotočimo se na samu suštinu ovog poziva, a ona je – dâ se to primijetiti između redova – »transparentnost«, odnosno otvorenost u radu »jedinica lokalne ili regionalne samouprave«, o čemu je Hrvatska riječ ljetos već ponešto pisala.
Možete li, recimo, zamisliti isti javni poziv lokalne samouprave u kom se građani Subotice i njezine okolice pozivaju da se svojim prijedlozima uključe u izradu proračuna za sljedeću godinu, i to s potpisom gradonačelnika Bogdana Labana? Ako možete, vaša je mašta neograničena. Oni sa skučenom imaginacijom, u kakve spada i doljepotpisani, u svojoj će se argumentaciji pozvati prije svega na iskustvo iz prakse. A ona (praksa) pokazuje da o gradskom proračunu poslovično pojma nema bar dvije trećine onih koji o njemu glasuju, jer se priprema po receptu vojne tajne i servira vruć uoči same sjednice. Tako se onda redovito događa da oporba na sjednicama Skupštine grada samo nagađa što bi se iza koje stavke proračuna moglo kriti i čiji su interesi u nju ugrađeni, a jadni novinari i još jadnija javnost izgubi se već kod druge jer ni prvu nije shvatila. Ili: o kakvoj se transparentnosti lokalne samouprave, a još više o interesima građana, može govoriti kada se – uz blagoslov gradonačelnika i nadležnih inspekcija – na otvorenoj sceni krši zakon bar na dva mjesta u centru grada gdje DG Company i hotel Gloria bez ikakvih problema grade objekte bez istaknutih ploča? Nakon ovog pitanja nije neumjesno postaviti i ono što li se tek radi »iza zatvorenih vrata«? Naravno, pod pretpostavkom da to netko ne snimi.
Uostalom, tko god ne vjeruje u ovo što je do sada pročitao neka lijepo ode na službene stranice Grada Subotice i otvori rubriku »pitajte gradonačelnika«. Tamo će tek vidjeti odgovore na konkretna pitanja i sam se uvjeriti u njegovu otvorenost.
Zlatko Romić
