Čak 25 posto sadržaja u medijima u Srbiji sadrži ekstremni govor, a 13 posto tzv. zveckanje oružjem, rezultat je istraživanja o medijima koje je proveo Centar za nove medije Liber. Sociološka i lingvistička analiza ekstremizma u medijima koje su proveli Aleksej Kišjuhas i Svetlana Slijepčević govore da je u tiskanim medijima u Srbiji i previše ekstremnog govora, izazivanja straha i širenja netrpeljivosti. Analiza je ovih dana predstavljena javnosti a ono što se može pročitati zabrinjavajuće je baš kao što su i sami naslovi onih medija koji svakodnevno truju javnost svojim uradcima. Podaci su u ovom istraživanju prikupljani preko objava vijesti na Twiteru i Facebooku od svibnja do rujna i prikupljeno je ukupno 36.960 objava. Predmet analize, uzorkovanjem matrica, mjerenjem frekvencije riječi, tema i rubrika, sveden je na ukupno 9.436 objava ili 25,5 posto svih prikupljenih vijesti u kojima se pojavljuje ekstremizam.
Rezultati istraživanja su pokazali da je prisutan ekstremni govor u vidu (zlo)namjernog pretjerivanja i ekstremnog opisivanja najviše u rubrikama (crna) kronika, zabava ali i što je krajnje neobično, navode autori, u vremenskoj prognozi. Terminima tipa »užas«, »horor«, »kaos«, »stravično«, »jezivo«, »pakao«, »drastično«, »brutalno«, »dramatično«, »monstrum«... pokušava se šokirati, to jest privući publika tako što se »gađaju« emocije povezane s kulturnim i socijalnim tabuima vezanim uz seksualnost, nasilje i smrt. Međutim, socijalna posljedica nije razumijevanje onoga što se događa u društvu već smanjenje ili ukidanje osjetljivosti publike na zločin i kreiranje iluzije o sveprisutnoj opasnosti i rizicima, piše Kišjuhas.
S druge strane, u »ozbiljnim« rubrikama, poput političke ili društvene, prisutno je širenje straha, nesigurnosti, nelagode, paranoje i sličnih negativnih osjećanja čime se doprinosi generiranju klime ili kulture straha u društvu, navodi se u analizi. I na koncu, ali ne i najmanje važno, kako ističu autori, vjerovatno najdramatičnija i najopasnija praksa koja je locirana u ovoj analizi, je »neodgovorno, grubo i brutalno širenje etničke netrpeljivosti i šovinizma, a koje se nerijetko graniči s govorom mržnje«. Kao što smo to već ne jednom pisali, i u ovom istraživanju (uzorku) je ustanovljeno da »dominiraju širenje osjećanja netrpeljivosti prema Hrvatskoj i ‘Hrvatima’, a zatim i Albancima s Kosova. Nije neuobičajeno i da se mnogi pripadnici hrvatskog naroda nazivaju ‘ustašama’«, navodi se u istraživanju. Kako pojašnjava autor, radi se o klasičnim primjerima »ratne propagande i ratnohuškačkog novinarstva, odnosno kao da rat između Srbije i Hrvatske i/ili Kosova još uvijek traje. Istovremeno, dokazi ili činjenice za tvrdnje o navodnim zločinima su praktično nepostojeće«.
I na koncu, ako netko misli da su najveće žrtve ovakvoga »pisanja« manjine, vara se. Najveća žrtva je cijelo društvo, o čemu svjedoči nasilje u školama, u obitelji, u javnom životu... Jedno pitanje ostaje u zraku: ako cijelom društvu šteti ovakvo »novinarstvo« i atmosfera straha koja se njime stvara, kome ono koristi?
J. D.
