Prispodoba o mudrim i ludim djevicama otkriva nam neke aspekte Božjeg kraljevstva (usp. Mt 25, 1-13), ali nam pokazuje i kako se čovjek treba ponašati u odnosu na kraljevstvo, da bi njegovo ponašanje bilo mudro, a ne ludo.
Lude i mudre djevice
O djevicama iz Isusove prispodobe ne znamo ništa, osim kako su pripravile svoje svjetiljke za zaručnikov dolazak i jesu li ponijele sa sobom još ulja. Ludost ludih djevica je u tome što nisu uzele više ulja nego koliko stane u svjetiljku. Tako je njihova ludost ustvari u tome što su mislile da su mudre. Smatrale su da znaju kada će zaručnik doći, pa im više ulja nije potrebno. Ludost je proizišla iz savršene sigurnosti koja nije imala osnova. Znanje i sigurnost koju su mislile da imaju, pretvorila se u potpuno neznanje i pokazala kao prava ludost, koja ih je dovela u neprilike. Ostale su izvan svadbe, jer iako su bile uvjerene da su pripravljene, to ustvari nisu bile.
Suprotno njima, drugih pet djevica priznaju svoje neznanje i nesigurnost. Zato se one pripremaju na čekanje i nose sa sobom više ulja. Zaručnik će doći, ali ne zna se kada, treba biti na to pripravan. Početno neznanje od drugih pet djevica čini mudre, koje će u konačnici ući na svadbu. Pripravnost za situaciju drugačiju od očekivane bila je ključna. Nema savršene sigurnosti, nema očekivanog, zahtijeva se pripravnost i spremnost na bdijenje. To je ključ koji je napravio razliku između mudrih i ludih djevica.
No, važna nam je uvodna rečenica u prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad …« (Mt 25, 1). Dakle, ulazak na svadbu je ulazak u kraljevstvo nebesko. I kao što su neke djevice ostale pred vratima, a neke ušle, tako će se dogoditi ljudima na vratima kraljevstva. Mudre su ušle, a lude ostale, zato što su ove prve bile pripravne na iščekivanje, a druge nisu. Zaključiti nam je da se i od nas očekuje pripravnost u iščekivanju Božjeg kraljevstva. Kada će se to dogoditi, ne možemo znati. Može sada, dok ovo čitamo, može daleko u budućnosti, na nama je da budemo pripravni bez obzira na to koliko će trajati vrijeme iščekivanja. Lude djevice su se prevarile jer su bile sigurne da neće dugo čekati, a nas bi moglo iznenaditi to što mislimo kako hoćemo čekati dugo, pa imamo vremena za pripravu. Bog voli iznenaditi, njegovo je djelovanje uvijek neočekivano. Isto tako, djelovati za njegovo kraljevstvo i biti uvijek za njega pripravan u očima svijeta često izgleda kao ludost. No, na primjeru djevica vidimo kako za Boga mudrost nije uvijek isto što i za čovjeka, te lako dođe do preokreta u poimanju mudrosti i ludosti. Ali, nije nas Isus ostavio u neznanju, pa da se mučimo ne znajući što bi to bila mudrost, a što ludost kada je u pitanju Božje kraljevstvo. Ostavio nam je svoju riječ u kojoj uvijek možemo pronaći smjernice za život, koje nas upućuju kako da na kraju uđemo u kraljevstvo, poput mudrih djevica.
Treba bdjeti
Naglasak u prispodobi o mudrim i ludim djevicama je na pripravnosti. Cijeli naš život je iščekivanje susreta s Gospodinom, te ga zato treba živjeti kao pripravu za taj susret. No, mi pojam pripravnosti često relativiziramo i mnogo računamo na Božju toleranciju i milosrđe. Neki, poput ludih djevica, pripravnost shvaćaju olako, te je svode na vjersko znanje. No, prethodnih nedjelja na primjeru farizeja vidjeli smo da vjersko znanje samo po sebi ničemu ne koristi, ako nije usko povezano s načinom života, ako nas ono ne vodi do produbljivanja odnosa s Bogom i ne utječe na poboljšanje međuljudskih odnosa.
Bdijenje nije niti rutinsko življenje vjerskih propisa, navika ili običaj. Ne treba živjeti vjerske propise zato jer su nas tako učili naši stari, jer se to tako u mojoj obitelji radi već desetljećima, jer smo tako navikli. Svaki vjerski propis, svaka Božja zapovijed treba nas voditi bliže k Bogu. Bdjeti znači voditi se ustaljenim vjerskim propisima kako bi već ovdje, na zemlji, osjetili Božju blizinu. Nije nedjeljna misa obavezna iz običaja ili nečije želje da nam dosađuje, ona je susret sa živim Kristom. Slično je i sa svim drugim obvezama koje imamo kao kršćani.
Biti pripravni i slijediti Kristove zapovijedi i upozorenja trebamo već sada, jer ne znamo vrijeme dolaska zaručnika. Iako nam se to čini nepotrebno i pomalo ludo, ne zaboravimo da pet djevica zbog takvog stava nije ušlo na svadbu. »Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!« (Mt 25, 13).
