Aforizme Stjepana Volarića iz Surčina prvi puta smo imali prilike čuti na proslavi prve obljetnice Hrvatske čitaonice Fischer u Surčinu. Tada se prvi puta predstavio javno s nekoliko svojih aforizama, koje je tijekom života pisao samo za svoju dušu. Kada je počela s radom hrvatska udruga u Surčinu, svoj talent otkrio je tamošnjem župniku Marku Kljajiću, zahvaljujući kome se do sada predstavio na dvije manifestacije u Surčinu i na manifestaciji srijemskih udruga Srijemci Srijemu u Staroj Pazovi.

 

Kada ste otkrili svoj talent i počeli pisati aforizme?

Dok sam radio, često sam obilazio kombinate i zadruge i uvijek u autu slušao razne priče koje sam zapisivao. Sve te priče sam pretvarao u aforizme, čuvao ih u svojim tekama godinama i nikome ih nisam pokazivao. Osim tih priča, zapisivao sam i sve drugo što mi padne na pamet. Kada sam odlazio u mirovinu, imao sam ih tridesetak zapisanih; sad ih imam 106.

 

Kada ste riješili da i drugima otkrijete svoj talent?

Kada se osnovala Hrvatska čitaonica u Surčinu i kada mi je župnik rekao da će se osnovati i literarni odjel, predložio sam da javnosti predstavim i svoje aforizme. Njemu se ta ideja svidjela. Tada sam dobio još veću motivaciju i počeo sam još više pisati. Sada koristim svaku priliku da to radim. Trudim se da se ne ponavljam i da moji aforizmi budu prilagođeni trenutnoj situaciji.

 

Obrađujete li neke posebne teme ili one ovise o situaciji?

Od župnika sam dobio knjigu o životinjama, pa sam razmišljao da obradim i to i da svakoj oblasti dam neki svoj pečat. Inače, ne postoje određene teme. Postoje trenuci koji me trenutno inspiriraju. Sada mi se čak događa da tijekom noći dobijem neku ideju. Onda ustanem i zapišem, jer ako odmah to ne uradim, zaboravim. Kasnije te svoje zapisane misli gramatički ispravljam i dodatno dorađujem.

 

Pisanju aforizama posvetili ste se najviše nakon odlaska u mirovinu. Koliko Vas to sada ispunjava?

Svaki čovjek kad završi svoj radni vijek, treba se posvetiti nečemu što ga ispunjava. Sad tek dolazi do izražaja ono što je u meni tinjalo godinama. Drago mi je što mi se pružila prilika da svoje aforizme predstavim i javno i što se to drugima veoma dopalo.

 

Imate li u planu svoje aforizme možda vremenom pretočiti u jednu knjigu?

Trenutno su svi napisani u mojim tekama. Želja mi je da ih najprije sortiram po određenim oblastima, životinjama i raznim drugim temama, da ih prikupim, pojasnim i da dam poneku opasku o njima. I onda, kada budem osjetio da bi se to moglo objaviti i u nekoj knjizi, objavit ću ih. Do tada ću i dalje pisati.

 

Možete li otkriti neki od omiljenih aforizama?

»Mogao bih da preplivam preko vode žedan, samo kad bih znao da me tamo bolje čeka, pa makar i ostao žedan«. To je recimo jedan od novijih, a ima ih još puno koje ću možda predstaviti na nekoj od narednih manifestacija.

 

Koliko Vam znači podrška koju dobijate od Vaše udruge?

Članovi udruge mi pružaju punu podršku. Drago mi je što su svi oni dali dušu našoj čitaonici. Knjiga bez čitatelja, kao ni crkva bez vjernika, ništa ne znači. Zahvalan sam im na tome i nadam se da njihova podrška mom radu neće izostati ni ubuduće.