Prisjećajući se znamenitog skladatelja poniklog u ovom podneblju Pálla Ábraháma (u Americi Paula Abrahama), rodom iz Apatina i njegova samosvojnog prinosa svijetu glazbe i zabave, nije na odmet spomenuti se i njegova zanimanja za mjuzikl koji ima munjevit uspon, posebice u SAD. Skladao je trinaest opereta i mjuzikala, slijedeći vlastiti, ali i senzibilitet epohe, te je posegnuo i za onim glazbenim iskustvima koja su obogatila glazbu s pojavom i rasprostiranjem jazza, a posebice mjuzikl, nastao početkom XX. stoljeća na Broadwayu, kao izraz specifičnog američkog zabavnog života. Isprve kao sinteza burleske, vaudevillea, pantomime, baleta i operete, ali i zabavne i jazz glazbe. Tridesetih godina mjuzikl se proširio i Europom, ponajprije u Engleskoj. U Francuskoj je mjuzikl profinjeniji i intimniji od engleskog, a tu song zamjenjuje šansona. U Njemačkoj je mjuzikl sentimentalan i po sastavu orkestra najbliži opereti. Do šezdesetih godina XX. stoljeća stvaraju neki od najpoznatijih skladatelja: Jerome Kern (Show Boat), Leonard Bernstein (West Side Story), Richard Rodgers (Oklahoma) i dr. U kasnijem razdoblju mjuzikl i dalje privlači publiku i skladatelje, kada je mjuzikl pod utjecajem rocka (Jesus Christ Superstar i Hair). Najznačajniji skladatelj druge polovine dvadesetog stoljeća je bio Andrew Lloyd Webber (Cats, Phantom of the opera i Evita).
Hrvatske prilike u znaku ideološkog oslobađanja
Najpoznatiji skladatelj opereta u Hrvatskoj je bio Ivo Tijardović, s operetama Splitski akvarel i Mala Floramye, dok se mjuzikl popularizira tek šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Najpoznatiji hrvatski mjuzikli su Jalta, Jalta Alfija Kabilja i Dundo Maroje Đele Jusića, a kasnije nastaju i hrvatske rock opere Gubec Beg i Grička vještica Ivice Krajača, Karla Metikoša i Miljenka Prohaske. Redateljski otac operete, pa nakon toga i mjuzikla u Hrvatskoj je Vlado Štefančić, s nizom uspješnica (Zemlja smiješka, Knjeginja čardaša, Šišmiš, Gubec Beg, Čovjek iz Manche, Jadnik, Guslač na krovu, Kralj je gol, Tko pjeva, zlo ne misli, Noći u Veneciji, do novijih produkcija mjuzikala: Jesus Christ Superstar i Kosa. Od 2004. godine redateljski primat preuzima Dora Ruždjak Podolski novom, izvanrednom energijom: od Chicaga, Aida – T. Rice, E. John, te Ljepotica i zvijer.
Plodonosni subotički susret različitih tradicija
Glazbenoj raznorodnosti, a bez pretjerivanja bi se moglo reći i njezinu nedvojbenom procvatu sred ovoga dijela srednjoeuropskoga podneblja, svoj skromni ali zapažen prinos namrli su i subotička Opera s baletom, i to nakon samo tri i pol sezone postojanja i rada. Oslonjeni na posebno poglavlje tvrdokorno prešućivane bogate koncertne tradicije, kako one koja obuhvaća javno izvođenje, tako i muziciranje u povodu prijateljskih i obiteljskih okupljanja u različitim povodima. Gdjekada samo čistom radošću muziciranja i potrebom da se zapjeva. Osim poznavanja nota, tomu u prilog je išlo i poznavanje vina s pijeska, čija se proizvodnja, nakon protjerivanja Turaka, iz godine u godinu uvećavala.
U tom ozračju, tražeći temelje glazbenog i kazališnog života Subotice, valja poći iz njezine povijesne jezgre, nekadašnje utvrde od dijelova kojih kasnije nastaju današnja crkva sv. Mihovila i Franjevački samostan. Napose, u činu osnutka subotičke Muzičke škole u kojoj je ponikla galerija vrsnih glazbenika i skladatelja [Pekár, T., 2005.].
Poput svestrane stvaralačke osobnosti Gábora Lengyela (Subotica, 1951.), isprve uspješan atletičar i reprezentativac, u rodnom gradu završava srednju Muzičku školu, a u Sarajevu Muzičku akademiju. Iz toga razdoblja bio je zapažen i kao član grupe Entuzijasti (1968. – 1971.), zatim pjevač i aranžer, ali ipak njegova darovitost ponajviše dolazi do izražaja kao uspješnog i plodnog skladatelja. Osnivač je kultne grupe Teška industrija (1974.), a surađivao je s vodećim solistima, muzičarima i glazbenim sastavima mahom svoga, ali i drugih naraštaja, o čemu svjedoče deseci uspješnica, koje se i danas pamte, rado i često izvode. Lengyel piše glazbu i aranžmane za kazalište, film i TV, a među ostalim je skladao i rock-opere, od kojih je prva Zöld hajú lány (1981.), što će reći Zelenokosa, postigla veliki uspjeh i dugo se održala na pozornicama Subotice ali i gostujući na scenama drugih gradova. Uslijedile su operete Pastir vukova (1996.) i Somborska ruža, kao i mjuzikl za djecu Suncokret, te mjuzkl Mikica milioner.
Razumije se, ovo ni izbliza nije sve! Spomenimo se primjerice svjetske uspješnice Fly Robin, fly Subotičanina Silvesztera Lévaya (1945.) ili u glazbenom svijetu veoma cijenjenog Berislava Skenderovića (1947.), ravnatelja Vojvođanskog simfonijskog orkestra i dr.
