Prije 67 godina u đurđinskoj crkvi sv. Josipa Radnika sakrament prve pričesti primilo je 55-ero djece, među kojima je bio i vlasnik fotografije Blaško Horvacki. Fotografija je snimljena ispred crkve, na istome mjestu gdje se i danas fotografiraju prvopričesnici, ali osim toga što fotografije više nisu crno-bijele, znatno se razlikuju i u broju prvopričesnika – više ne stoje poredani u pet redova već u jednom.
Župnici
Naš sugovornik Horvacki na fotografiji se nalazi u gornjem redu, treći slijeva. Sedamdesetsedmogodišnji Horvacki rodom je iz Đurđina, iz Zivalovog šora, kako mu glasi i prdačno ime (nadimak), a sada živi u Subotici s kćerkom, zetom i unučadima u kući koju je kupio skupa s pokojnom ženom Irenom Horvacki (djev. također Horvacki, ali prdačno Palivuk). Osim prve pričesti, u ovoj crkvi Horvacki je primio i sakrament krštenja i ženidbe.
Uz prvopričesnike na fotografiji se vide i ondašnji đurđinski župnik vlč. Jakov Grunčić (lijevo) i zvonar Pajo Vojnić Kortmiš (desno).
Grunčić je službu vikara – upravitelja župe u Đurđinu obavljao od 1940. do 1958. Prije njega u Đurđinu su djelovali svećenici: Nikola Dulić, Matija Zvekanović, Pavao Bešlić, Nikola Dulić, Franjo Taši, Gabrijel Crnković, a poslije Grunčića dolaze Veco Bajić, Antun Gabrić, Toma Bukvić, Marko Vukov, Marijan Đukić, Lazar Ivan Krmpotić, Lazar Novaković, Miroslav Orčić i ove godine postavljen Dražen Dulić.
Iseljavanje
Kako nam župnik Dražen Dulić kaže, ove godine prvu pričest u Đurđinu je primilo četvero djece. Godine 2007., kada se ovo četvero djece rodilo, u đurđinskoj župi tri puta više djece je kršteno nego što ih je primilo prvu pričest 2017. – njih 12 je kršteno, a vlč. Dulić kao razlog zašto ih je toliko manje primilo sakrament navodi iseljavanje stanovništva iz sela. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, u Đurđinu je živjelo 1.441 stanovnika, a prema popisu iz 1953., u vrijeme kada je priložena fotografija napravljena, u selu je bilo skoro dvostruko više – 2664. Ipak, kada se situacija sagleda u postocima, puno se više smanjio broj vjernika u župi nego što je broj stanovnika. Broj prvopričesnika se u odnosu na sredinu pedesetih smanjio za 90 posto, a broj stanovnika za 50 posto.
Ima li mjesta optimizmu?
Iako navedene brojke ne bude optimizam, prije 32 godine situacija je bila potpuno drukčija – Ivica Prćić je u knjizi Đurđin, koja govori o povijesti sela i izgradnji crkve od ideje do realizacije pri kraju pod naslovom »Prošlost, sadašnjost i budućnost župe Đurđin« napisao: »Gledajući prošlost župe Đurđin mogli smo zapaziti da su se i upravitelji župe i sami vjernici zdušno brinuli za svoju župu. Gledajući danas župu Đurđin i djela njihovih svećenika i Božjega naroda, uvjereni smo da ima svoju budućnost. Zalog za to su unazad 50 godina novi članovi župe (...) najviše krštenih bilo je 1955. godine, kada je bilo 39 muških, a 20 ženskih kršteno. Da Đurđinčani ozbiljno misle na svoju budućnost, dokaz je to što su prošle i ove godine svojim novčanim darovima obnovili crkvu izvana i iznutra.«
