Za razliku od članova tzv. Srpsko-hrvatske drame subotičkog Narodnog pozorišta-Népszínház, koji su čini se olako, bez dovoljnog vaganja i odmjeravanja odustali od redovitog scenskog usavršavanja, pa među ostalim, ako to neće odveć zahtjevno zazvučati i svakodnevnog »upjevavanja« zarad postizanja dojmljivosti vlastita vokalno-glazbenog izričaja, kako pojedinaca, tako i ansambla u cjelini, a u svrhu obogaćenja onih predstava gdje je slijedom glazbene baštine takav scensko-estetski umjetnički postupak očekivan, pa i potreban – članovi tzv. Mađarske drame zaputili su se posve drugim smjerom, budući da im se činio bezmalo nezamisliv dalji opstanak ukoliko se na pozornici liše vlastitih glazbenih identitetskih značajki.
Tko je i zašto otpilio muzičku granu?
Ovi i u širem prostoru, pa i drugima dobro znani, prepoznatljivi ostvaraji, utemeljeni ne samo na mađarskoj folklornoj i glazbenoj tradiciji, već i na prijemčivosti i otvorenosti i za zvuke susjeda, postali su bliski i omiljeni u bezmalo svim socijalnim, obrazovnim i drugim slojevima ugarskog pučanstva. Uz ovo je, također, potrebno dodati da je pod utjecajem iskustava mahom s francuskih i talijanskih muzičkih pozornica dio mađarskog glazbenog razvića uspješno išao ukorak s europskim književnim, dramaturškim scensko-izvedbenim i umjetničkim preobrazbama. Priklanjajući se privlačnoj moći ne baš posve odgonetnutog sraza drevnog kazališnog trojstva – riječi, pjesme i plesa!
S uspjehom su nadomjestili očekivani učinak koji bi izostao nakon što su posve neočekivano »znalci popudbine« preko noći iz cjeline scenske krošnje »otpilili« tzv. Muzičku granu, navodno, zarad umanjenja troškova! Premda su baš komadi prožeti glazbom, napose operete i opere, tradicionalno, dobro primane i kod subotičke publike, po čemu je ovdašnja scena bila na glasu, te je njihovo ukidanje, uistinu, donosilo kući umanjenje zarade, uz teško razumljivo i posve bespotrebno narušavanje njezina umjetničkog renomea. Sve u svemu, pripadnici samoproglašene elite lišili su gradsku pozonicu tada tradicijskih žanrova nikoga ne pitajući za mišljenje, »protjerivanjem« nenadomjestiva glazbeno-vokalnog izričaja na kojem se temelji i prepoznatljivi repertoar u kojem su, uz ostalu muziku, uživali naši očevi, djedovi, pradjedovi… Ukratko, naši preci građanske provenijencije, dolazeći u ovo podneblje kroz više selidbenih valova još od razdoblja kralja Bele IV.
Slatkoopori operetni okusi
Nudeći u zamjenu i utjehu ono što se u teatru dade napraviti s Kazališnim orkestrom – ma on bio pod ravnanjem i samoga maestra Milana Asića – s nekolicinom glazbenika preostalih iza desetkovane Muzičke grane unatoč besprimjernog, pa i skandaloznog čina zatiranja Opere i baleta u Subotici, »neobezglavljeni« nastavljaju djelovati što je moguće bolje, bilježeći mahom uspješne nastupe, na zadovoljstvo onog dijela auditorija kojega se može nazvati postojanim, kako na domicilnoj seni tako i na gostovanjima, a napose u mjestima s većinskim mađarskim pučanstvom, njegujući raznovrstan i bogat repertoar, savlađujući različite glumačke, redateljske i ine scenske zadaće. Uspješna ostvarenja Mađarske drame, razumije se, zapaža i kritika, a također i selektori Sterijinog pozorja, gdje je ovaj ansambl učvrstio razloge za stalni nastup.
Među ostalim, Mađarska drama subotičkog kazališta poduhvatila se izvedbe jednog takvog djela kakva je opereta Bál a Savoyban (Bal u hotelu Savoy) Pála Ábraháma (Apatin, 1892. – Hamburg, 1960.), komada nastalog početkom tridesetih godina XX. stoljeća. Inače, Ábrahám, se može smatrati sljedbenikom i Jacquesa Offenbacha (1819. – 1880.) i Johanna Straussa ml. (1825. – 1899.) i samo deset godina starijeg Emmericha Kálmána (1882. – 1953.), uza sve što su skladatelji prije njega u ovoj oblasti namrli. Ábrahámova je opereta doživjela solidnu glumačko-plesnu izvedbu i na subotičkoj sceni, što se može zaključiti iz objavljenih prikaza nakon premijere. Tako, primjerice, Ivanka Rackov, opisujući ostvarenja pojedinih protagonista, potvrđujući dugovječnost operetnog žanra i njegovu sposobnost da u svakom vremenu nađe publiku, navodi kako ona ima svoj standardni siže i okvir.
