Prigodom svetkovine svetog Dimitrija, đakona i mučenika, zaštitnika Srijemske biskupije, u srijemskomitrovačkoj katedrali bazilici održano je u četvrtak, 26. listopada, svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar u zajedništvu s drugim biskupima i svećenicima. Na početku euharistijskog slavlja, u svojstvu domaćina sve prisutne nadbiskupe, biskupe, iz Subotičke, Đakovačko-osječke nadbiskupije, svećenike Srijemske biskupije, kao i mnogobrojne vjernike iz Srijema pozdravio je srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, izražavajući zadovoljstvo što su se u zajedništvu pridružili slavlju.

 

Otkrivati izvore života

 

U svojoj propovijedi beogradski nadbiskup je posebno istaknuo: 

»Imamo tu čast i radost što smo danas došli u ovo svetište da bismo slavili Boga i zahvaljivali mu. Ako pogledamo kroz povijest vidimo da je ovaj grad imao velikih promjena. Od malenog keltskog, preko tako važne rimske prijestolnice, kada su ovdje bila četiri rimska imperatora. Sveti Dimitrije je onaj koji je dao pečat ovome gradu, a to je za nas izvanredno iskustvo. Zato kada slavimo ovaj mjesec, listopad, koji govori o prolaznosti, ipak vidimo da ne prolazi nešto što je neprolazno, a to je vjera, nada a osobito ljubav. Želimo danas izmoliti od našeg svetog đakona tu ljubav. Kakav će biti naš odgovor na izazove vremena zavisi samo od nas. Često mislimo da smo nemoćni, umjesto da upoznajemo predivne stvarnosti i tako dobijamo nadahnuće. Razmislimo je li Isus Krist dovoljno u našim srcima ili dozvoljavamo da emocije prevladaju u nama. Najveći problem našeg vremena je da premalo poznajemo otajstvo presvetoga Trojstva. Trebamo se više radovati zajedništvu. No, mi više gledamo na poteškoće i podijeljenosti u prošlosti nego na jedinstvo u presvetoj Trojici. Danas moramo otkrivati preduboke izvore našega života i naše snage. Samo ozbiljno kršćanstvo i duboka vjera nam može dati snagu da stvarno obnavljamo svijet. Jer tamo gdje je svetost i ljubav moguće je graditi sve novo«, istaknuo je mons. Hočevar. 

 

Poticaj i ohrabrenje

 

Katolička Crkva slavi nebeske zaštitnike kao svoje uzore i kao svoje zagovornike. Sveti Dimitrije đakon živio je i svjedočio svoju vjeru u Isusa Krista u vremenima kada se zbog toga stradalo: 

»Đakon Dimitrije imao je veliki ugled u ranoj srijemskoj crkvi. Mi smo veoma ponosni na tu ranu crkvu. U nekim drugim krajevima imaju zabilježeno ime nekog biskupa ili đakona, ovdje je bilo jako puno mučenika, i to iz različitih staleža. Iz toga se vidi da je ovdje Crkva bila veoma organizirana. Đakoni su se brinuli za sirotinju i kršćani su oduvijek razvijali karitativnu djelatnost. Očito da je sveti Dimitrije kao đakon koji se brinuo za sirotinju bio veoma popularan. On je imao oko i srce za one koji su bili u potrebi i nije se bojao biti to što jeste. U pružanju pomoći onima koji su se molili za pomoć sveti Dimitrije je u tome nadišao i svojega biskupa Irineja. Đakon Dimitrije je svojim životom i svojim identitetom, svojim predanjem Isusu Kristu, uistinu jedan poticaj i ohrabrenje za jedan doista dosljedan kršćanski život. Njega slavimo kao uzor, a s druge strane on je bio zagovornik. Pokazivao je otvorenost srca, širokogrudnost, suosjećanje. Pokazao se kao čovjek koji razumije ljudske potrebe i zbog toga su mu se nastavili ljudi utjecati. Katolička zajednica ovdje, bilo da su u pitanju Hrvati, Mađari, Nijemci ili ljudi druge nacionalnosti su malobrojni po svom broju i svojoj prisutnosti. Manjina uvijek mora puno više truda ulagati da bi sačuvala svoj identitet. Slaveći svetog Dimitrija, poželio bih da nam on doista bude uzor, zagovornik i da nam izmoli hrabrosti i snage da budemo svoji, da čuvamo svoj identitet i da osjetimo da i drugi svojim identitetom koji ga nose, nas obogaćuju«, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup i mitropolit mons. Đuro Hranić.

Nakon euharistijskog slavlja, dekan Srijemske biskupije i župnik u Srijemskoj Mitrovici mons. Eduard Španović zahvalio se svim vjernicima i gostima, nadbiskupima, biskupima, svećenicima, kao i diplomatskim predstavnicima Hrvatske i gradske vlasti na svečanoj molitvi i pobožnoj pjesmi.

S. Darabašić