Točno 364.113 dinara. Tolika je bila početna cijena na dražbi koja je organizirana za zakup 18 ljekarni Ljekarske ustanove Apoteka Sombor. A uvjeti strogi. Ljekarne se u zakup uzimaju na 15 godina, u tom razdoblju moraju raditi sve, pa i one u manjim mjestima, a novi zakupac ima i obvezu prijema svog zatečenog farmaceutskog kadra, od onog sa srednjom školom, pa do visoko obrazovanih stručnjaka. To je početak. A kraj je 1,2 milijuna dinara, mjesečno, za zakup ljekarni, plus 240.000 dinara, mjesečno, za korištenje zatečene opreme, plus na sve to 20 posto poreza na dodanu vrijednost što u zbiru iznosi skoro 1,8 milijuna dinara. Mjesečno dakako. Toj brojki treba dodati i ostale troškove kao što su struja, voda, iznošenje smeća, pa će prema gruboj računici zakupac somborskih ljekarni mjesečno morati iskeširani oko 20.000 eura za sve te troškove. Na te troškove treba dodati i troškove zaposlenih, a koliki su oni, mogla bih samo nagađati. Kako nitko ne radi bez zarade, onda ispade da će usprkos podužoj troškovnoj strani ostati i viška prihoda, pa me to navodi na samo jedan zaključak – trgovina farmaceutskim proizvodima postala je (ili je uvijek i bila) vrlo unosan posao. Čini se toliko unosan da su, uz sve gore pobrojane uvjete, za zakup somborskih (da tako kažem) državnih ljekarni bili zainteresirani zakupci iz Beograda, Novog Sada i Sombora. Pobijedio je ponuđač iz Beograda. Svoju računicu je svakako našao. I ne samo on već brojne ljekarne koje su proteklih godina otvorene u Somboru. Čini se svima posao dobro ide. Ljudi bolesni, pa im treba lijek, a i kada nisu baš toliko bolesni da bi se kljukali kemijom uvijek zgodno dođe neki preparat s reklame koji eto preko noći otklanja sve tegobe. I dobro svima. I pacijentima i onima što trguju lijekovima i drugim srodnim i manje srodnim proizvodima. I sada će logički netko pitati – a kako su to onda propale državne ljekarne? Kako njima nikako ne ide i dok oni knjiže gubitke, privatnim ljekarnama posao cvjeta? Imaju ovi iz državnog sektora objašnjenje za to. Kažu, država ih je pustila niz vodu, jer da nije tako ne bi ih sputavala na svakom koraku. A jedan od tih koraka su javne nabave, za koje, dok se provedu u djelo trebaju tjedni, ponekad i mjeseci. A onda je već kasno. 

Z. V.